|
U prvih nekoliko sekundi
ljudi sa kojima dolazimo u dodir stvaraju sliku o nama. Izreka kaže da nikada
nećemo dobiti drugu šansu da popravimo prvi utisak. Zbog ovoga se pri susretu
sa novim poslovnim partnerima trudimo da ostavimo pozitivan utisak. Ali šta je
to što ljudi zaista zaključuju o nama? Naučnici kažu da se obično u prvi mah
opaža:
# Koliko novca zarađujemo?
# Koji je nivo našeg
obrazovanja?
# Koliko nam se može
verovati?
# Koji je naš lični stil?
# Koliko smo spremni na
saradnju?
# Koliko smo pouzdani?
# Koliko smo inteligentni?
# Kakva nam je radna etika?
# Koliko smo samostalni u
poslu?
Posle ovog mnoštva
informacija, logično je da se zapitamo kako je ovo moguće. Uz preporuku da se
ispravite, da pokazujete dlanove ("Ne nosim oružje, neću te povrediti,
možeš mi verovati"), unesite i dodatni elemenat - hodajte sa entuzijazmom!
Zašto? Niko ne voli da sarađuje sa osobom spuštene glave, unezverenog pogleda i
telom koje se ljulja levo-desno. Umesto toga, bez obzira kakav vam je dan bio,
uvek se setite da svi vole da sarađuju sa vedrim i pozitivnim osobama, punim
entuzijazma. To jednostavno privlači i odaje utisak nepobedivosti.
Facijalni gestovi: kontakt
očima i strategija osmeha
U startu održite kontakt
očima bar četiri sekunde. Ukoliko ovo uradite, proceniće vas kao osobu od
poverenja. U suprotnom, upitajte se da li biste poklonili poverenje osobi koja
gleda u svim pravcima sem u vašem? Dokazano je da samopouzdani ljudi i ljudi od
poverenja održavaju duži kontakt očima od onih koji to nisu. Isti zaključak je
vezan i za frekvenciju kontakta očima, tj. da ljudi sigurni u sebe imaju i
češće održavaju pristup "oči u oči". Pored ovog, sledi još jedan
bitan facijalni gest - osmeh.
U prethodnim tekstovima smo
mnogo govorili o osmehu, a sada ćemo pojasniti detalje. Naime, ne osmehujte se
dok prilazite osobi. Prvo priđite, rukujte se i onda se polako osmehnite.
Zašto? Ukoliko prilazite nekome nepoznatom sa širokim osmehom na licu, ta osoba
će se odmah pitati šta je to što želite od nje. U suštini, vi svakako i
pristupate sastanku zato što želite nešto. Korišćenjem ove strategije vi samo
povećavate šansu da to i ostvarite.
U svemu ovome, naravno,
treba imati meru. Ukoliko ste previše srdačni, to postaje napadno i odbija
ljude. A opet, previše "profesionalizma" i hladnoće će proizvesti
zatvorenost. Potrebno je da prilikom susreta, rukovanja i prvog pozdravljanja
ljudi ipak osete vašu želju za komunikacijom i saradnjom.
Gestovi moći i gestovi
poverenja
Setite se zadnjeg susreta sa
vašim pretpostavljenim ili osobom na višoj poziciji od vaše. Kako su se
ponašali? Jesu li ukrstili dlanove i podbočili glavu? Jesu li možda zauzimali
više prostora nego što im je stvarno potrebno? Da li su zauzimali i dve
stolice, makar sa svojim stvarima (ključevi od kola, mobilni, agende...)? Ovako
se obično većina i ponaša. Zauzimanje većeg prostora nedvosmisleno pokazuje
prevlast nad teritorijom. Oni "čuvaju svoju teritoriju" i pokazuju
nadmoć. Dodiruju vas (demonstracija moći i sile)? Šta vi da uradite? Sve, sem
da:
# podbočite ruke na kolena
(setite se malih devojčica u školi, vi to više niste!)
# se skupite na stolici što
više
# imate što manje mimike
lica
# da odajete utisak osobe
koja govori prosto: "Čekam naređenja i idem...".
Umesto ovoga, potrudite se
da steknete poverenje. Kako? Smanjite dodire glave rukama, posebno pokrivanje
usta ili nosa. Češanje glave je isključeno, jer govori o zbunjenosti. Nikako
nemojte proleteti rukom ispred lica, to može biti nesvestan znak nesigurnosti,
govorenja neistine ili poluistine.Umesto ovoga, ispravite se i setite se jedne
stare reči - ponos. Svi ga imamo i bez obzira na okolnosti, treba da se
ponosimo svojim radom. I ponavljamo najvažnije – gledajte pravo u oči.
Takođe, istraživanja su
pokazala da su osobe koje imaju tendenciju naslanjanja napred, odnosno
priklanjanja gornjeg dela tela sagovorniku, zapaženije na sastancima i ljudi im
obično poklanjaju više pažnje i poverenja. Dakle, zaboravite uvlačenje glave u ramena
(kornjače to rade jer im preti opasnost, ali vi ste samo na sastanku!). Umesto
toga, potrudite se da svoj trud i zalaganje pokažete i kroz svoj imidž.
Foliranje je zabranjeno, providno i uvek kratkog veka. Svako poštovanje, a
posebno u poslovnom svetu, mora i da se zasluži.
A šta je sa sastancima?
Da li vam se nekad desilo da
ste počeli sastanak i odjednom otkrili da pričate sami sa sobom? Da biste to
sprečili, pokušajte da primetite i tumačite neke od sledećih znakova:
# Stavljanje ruke na bradu
obično znači da osoba formira mišljenje o onome što se govori, i obično se
tumači kao pozitivan znak zainteresovanosti.
# Smeštanje brade na zglob
ruke se takođe tumači kao zainteresovanost za temu.
# Dodir nosa može da znači
(pored nesigurnosti) da je osobi potrebno više informacija.
# Usporeno skidanje naočara
i lagano spuštanje na sto govori da osoba gubi interesovanje.
# Brada smeštena na dlan
ruke govori o tome da slušalac više nije zainteresovan za temu.
# Slušaoci vas gledaju preko
rama naočara - oprez! Ne veruju vam ili se ne slažu sa vama ("Ma, šta mi
to pričaš?!").
# Podupire vrat rukama –
skratite priču, jer osoba vas više ne sluša, želi da vas se otrese, ima osećaj
da je svojom pričom stežete kao omča.
# Pokazuje jezik stisnut
između usana – po istraživanju Univerziteta Zapadne Australije to sigurno znači
"Ne uzmemiravaj me sad/više!", "Ne smetaj mi!"
# Uzdiše, nagli udah ili
zevanje – očigledan znak neslaganja, anksioznosti ili nesigurnosti.
# Nagla ili iznenadna
promena položaja tela – slušalac je skeptičan.
Istina o laganju
Postoje ljudi koji ne mogu
izreći laž, postoje ljudi koji ne mogu reći istinu, i naravno, postoje ljudi
koji ne mogu pronaći razliku između jednih i drugih. Svi smo uglavnom
vaspitavani da je dobro uvek biti iskren, dok nismo tokom odrastanja shvatili
da istina može biti i veoma bolna. Onda smo usvojili model "belih
laži". Ali, kako ih otkriti u svojoj okolini? Ljudsko lice ima preko 90
mišića, koji najčešće proizvode određene izraze. U svakom momentu u pokretu je
bar njih 30. Ono što je sigurno je da se ne mogu svi kontrolisati u svakom
momentu. Tako smo detektovali da postoje tri primarna gesta lica vezana za
fenomen laganja. Možemo ih slobodno nazvati i: "ne vidim, ne čujem, ne
govorim" (setite se figurice tri majmuna sa ovim izrazima – čest gost
devedesetih na stolovima rukovodilaca). Izraz "ne vidim" je vezan za
filtriranje reči "kroz prste" ili korićtenje ruku da bi se blokirale
reči koje izlaze. Gest "ne vidim" je vezan za zaklanjanje ili bilo
koji pokret rukama u zoni oko očiju. Treći gest "ne čujem" uočićete
kada osoba pokriva ili povlači prst po uhu dok govori. Suptilniji znak može
biti i brz dodir oko nosa, ili pokušaj da se dodirne nos (sem u slučaju
alergičara) u stilu "namirisao sam nešto", ili brz, gotovo neprimetan
grč savijanja uglova usana. Ljudi ponekad lažu, ali govor tela ne.
Bez obzira kakav je tok
vaših poslovnih razgovora, uvek posmatrajte celokupnu sliku. Tajna dobrog
tumačenja neverbalnog govora je da detektujete istovremeno više znakova. Da
biste neki gest tumačili kao siguran znak određenog značenja, potražite dodatne
informacije kroz posmatranje pokreta lica, glave, ruku, stopala, celokupnog
tela i opšteg utiska. Tome svemu dodajte i interakciju sa ostalim osobama koje
su uključene u razgovor. Pritom, setite se uvek da "slika govori više od
hiljadu reči".
Malo o temperaturi tela
Poznato je da je direktor
FBI J.Edgar Huver odmah eliminisao kandidate kojima su dlanovi bili hladni ili
vlažni. To je definitivno znak stresa, straha ili anksioznosti. Sledeći slučaj
sa toplotom tela je istraživanje Klinike Mayo. Ukoliko su primećeni
opštepoznati znaci crvenila lica, odmah ovo svi tumačimo kao znak stidljivosti
i neprijatnosti. Ali, ukoliko je primećeno (golim okom se teško uočava)
crvenilo u predelu očiju, to je tumačeno kao pokušaj prevare ili obmane te
osobe. Rezultati govore da je ovaj znak siguran, a u velikoj meri je potvrđen i
na poligrafu. Ovaj znak je u visokoj korelaciji sa fenomenom "bori se ili
beži", za koji je zaslužna amigdala, žlezda koja upravlja
"visokoadrenalinskim situacijama". Posebno su ova istraživanja
upečatljiva i primenjiva u novonastaloj težnji za sigurnošću, npr. na
međunarodnim aerodromima.
izvor: e-magazin Nada Rumenčić
|