|
Pravopis je skup pravila kojih se pridržavamo u pisanju kako bi nam poruka pisanih reči bila jasna.
U srpskom jeziku su ravnopravna dva pisma, ćirilica i latinica. Oba pisma sadrže po 30 slova.
Ћирилица: аА, бБ, вВ, гГ, дД, ђЂ, еЕ, жЖ, зЗ, иИ, јЈ, кК, лЛ, љЉ, мМ, нН, њЊ, оО, пП, рР, сС, тТ, ћЋ, уУ, фФ, хХ, цЦ, чЧ, џЏ, шШ (азбука)
Latinica: aA, bB,cC, čČ, ćĆ, dD, dž Dž, đĐ, eE, fF, gG, hH, iI, jJ, kK, lL, ljLj, mM, nN, njNj, oO, pP, rR, sS, tT, uU, vV, zZ, žŽ (abeceda)
Deo pisma čine i brojevi (arapski i rimski), kao i pravopisni znaci ili interpunkcija.
Veliko i malo slovo
Velikim slovima se piše:
- Početak rečenica - Tamo sam se lepo proveo.
- Lična imena i prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni deo tog imena npr - Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Hajduk Veljko,...
- Neka lična imena u sebi sadrže pomoćnu reč, ako se takva reč stavi na početak imena, tada se piše velikim slovom, a u drugim položajima malim - De Gol ali i Šarl de Gol, Leonardo da Vinči
- Imena božanstava - Perun, Vesna, Zevs, Bog, Gospod, Svevišnji (iz poštovanja, ali u uzrečicama i izrazima sa malim slovom - Neka nam bog pomogne)
- Imena naroda, imena ljudi izvedeni od geografkih imena - Srbi, Romi, Banaćani, Novosađani, Ruskinja, Vranjanka,...
- Imena zemalja, federalnih jedinica i autonomija - Autonomna Pokrajina Vojvodina, Republika Srbija, Evropa
- Imena gradova i sela (svaka reč velikim slovom) - Novi Sad, Bačko Petrovo Selo
- Ostali geografski nazivi (more, reke, planine - samo prvo slovo veliko) - Fruška gora, Atlanski okean, Jadransko more, Balkansko poluostvro
- Imena nebeskih tela (samo prvo slovo veliko) - Venera, Severnjača, Mlečni put, Velika kola (Zemlja, Sunce i Mesec kada ne znače nebeska tela pišu se malim slovom - naš mesec, sa zemlje, mlado, krupno sunce,....)
- Imena i nazivi administrativnih područja (prvo slovo veliko) - Južnobački okrug, Novosadska armijska oblast,...
- Imena praznik (prvo slovo veliko) - Uskrs, Božić, Prvi maj, Dan žena, Sveta Petka,...)
- Istorijski događaji (prvo slovo veliko) - Prvi svetski rat, Kosovska bitka, Oktobarska revolucija,...
- Imena sklopljenih sporazuma i mira (prvo slovo veliko) - Karlovački mir, Novosadski dogovor, ...
- Imena ulica i trgova (prvo slovo uvek veliko) - Šekspirova ulica, Trg mladenaca, Kej žrtava racije, Bulevar oslobođenja, Ulica kneza Danila, Trg Kralja Petra Prvog...
- Imena životinja i zajedničke imenice upotrebljene kao ime i prezime - Bambi, Miki Maus, Belka, Jablan, sneško Belić, Deda Mraz
- Obraćanje iz poštovanja (samo kada se obraćamo pojedincu) - Vi, Vaš, Ti, Tvoj
- Nazivi ustanova, institucija, fabrika - Crvena zvezda, Partizan, Osnovna škola "Ivo Lola Ribar", Matica srpska, Galerija Matice srpske, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Sterijino pozorje, Rudarko-topioničarski basen Bor,...
- Skraćenice (sve se piše velikim slovom bez tačaka) - VJ, OŠ, RS, APV, ...
- Prisvojni pridevi na ov, ev i in - Jovanov, Milošev, Perin,...
Dvojaka upotreba je dozvoljena ako je reč ulica neobavezna: Ulica Alekse Šantića (Alekse Šantića ulica), ili ul. Alekse Šantića, ul. Devet Jugovića,....
Malim slovima pišu se:
- Nazivi kulturnih, duhovnih i društveno-političkih pokreta - realizam, romantizam, stari vek, srenji vek, humanizam,...
- Učesnici pokreta i ratova - solunac, španci,...
- Marke proizvoda - boing, mig, faks, div, najke, vića, škoda, rizling, loza, viljamovka (ako se naziv proizvoda uzima kao naslov patenta, dopušta se pisanje velikim slovom - "Boing 757",...)
- Nazivi školskih predmeta - matematika, srpski jezik, fizičko vaspitanje (ipak, kada je u pitanju službena prepiska može i velikim slovom
- Imena životinja i zajedničke imenice ako se upotrebljavaju uopšteno - onaj šarov, ovaj belac
- Nazivi biljaka - dragoljub, ladolež, muškatla, jorgovan
- Zvanja, titule - despot, vožd, car, predsednik, patrijarh, profesor, doktor (sveti apostol Pavle, sveti Sava (ako se misli na ličnost, ali Sveti Sava ako je praznik),...
- Prisvojni pridevi na ski, ški, čki - novosadski, vršački,...
Spojeno i odvojeno pisanje reči - složenice
Pravilo je da se složenice pišu spojeno:
- Redni brojevi - šezdesetogodišnji, dvestoti, ...
- Imenice - Rodoljub, Beograd, Gazimestan, kinoteka, aerodrom, elektroprivreda, dvadesetpetogodišnjak, nalivpero, automehaničar,...
- Pridevi - svetlozeleni, tamnopali, mrkožut (ako se misli na nijanse, ali i sa crticom ako se misli na kombinaciju boja plavo-bela, crveno-beli,...)
- Prilozi - kadkad, kojekuda, takoreći,...
- Reč put s jednočlanim brojem - jedanput, dvaput, triput (ali odvojeno četiri puta, pet puta, sto puta,...)
- Imenica podne sa predlozima do, posle, pre piše se dvojako: kao imenica piše se zajedno (Toga popodneva smo sve uradili.), a kao prilog se piše odvojeno (Idu samo pre podne u školu.).
Spojeno i odvojeno pisanje reči - polusloženice
Pišu se sa crticom:
- Ugljen-dioksid, kalijum-sulfat, fer-plej, top-lista, fiks-ideja, šah-granitura, auto-trke, auto-reli, remek-delo, spomen-ploča...
- Ako je prvi deo polusloženice jedno slovo: a-osnove, x-zraci, A-bomba,...
- Termin s radiom kao komunikacijskim sredstvom: radio-talasi, radio-amateri, radio-telegrafista (ali bez crtice u značenju ustanove: Radio Novi Sad, Radio Sombor,...
- Kombinacija brojeva ili broja i imenice: tri-četiri dana, sedam-osam učenika, godinu-dve, sat-dva (ako je broj višečlan, piše se crta: dvadeset jedan - dvadeset dva; takođe crtu, a ne crticu treba pisati u polusloženicama tipa: raketa zemlja - zemlja, zemlja - vazduh)
- Priloške parne polusloženice: manje-više, danas-sutra, zbrda-zdola, kad-tad, dan-danas,...
- Uzvici: tuc-muc, bla-bla, av-av, hi-hi-hi,...
- Kombinacijama sa brojem: 50-godišnjica, 40-časovni rad,...
- U dvojnim prezimenima ako se ne menja prvi deo: Savić-Petrović (ako se prvi deo menja, crtica se ne piše: Vuk Stefanović Karadžić)...
Polusloženice se pišu odvojeno:
- Izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: do tamo, do kraja, do viđenja, na primer, bez sumnje,...
- Reč put iza rednih brojeva i zamenica: drugi put, sedmi put, svaki put, neki put,...
- Kod glagola na -ći (ići): ići ću, ići ćemo, reći ćete,...
Pišu se spojeno:
- Izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: odonda, usput, nažalost, naizgled, odpočetka, bestraga, doduše,...
- U prostom futuru kod glagola sa infinitivom na -ti (pričati): pričaću, pričaćeš, igraćemo, pevaćete,...
Pišu se dvojako predlozi od i do u spojevima sa prilozima kad, sad, tad: dokada i do kada, dosad i do sada, otkad i od kada, odsad i od sada, otad i od tada, odonda i od onda,...
Pišu se i spojeno i odvojeno u zavisnosti od značenja:
- Uoči (praznika) i u oči (me gledaj)
- Napolje (izađi) i na polje (pala rosa)
-
Zasada (je sve u redu) - u značenju privremenosti i za sad (ovo je za sad) - namena
- Naveliko (se priča) i na veliko (se trguje)
- Nakraj (sela žive) i na kraj (s kraja na kraj)
- Doboga (loše) i do boga (se čuje)
- Začas (će se vratiti) i za čas (nauči sve za sledeći čas)
- Naglas (čitaj) i na glas (izašao na glas)
Rečca NE piše se uvek odvojeno od glagola: ne slušaju, ne umarajući se, ne mogu, ne prepoznajući, ne umeš,...Izuzetak čine: nisam, neću, nemam, nemoj, i trpni glagolski pridev: nepokošena, neugrađeno,.... Takođe se uvek piše spojeno sa imenicama, pridevima i predlozima: nemir, nesreća, neobičan, neveseo, nikako, nezanimljivo,...
Rečca LI se piše odvojeno: Jesi li naučio? Da li su završili? Jeste li dobro? Bi li putova? Ne bi li ste uradili? Hoćete li zapisati?...
Glasovi i glasovne promene
Glas J se:
- Ne umeće u grupe glasova ai, ei, oi, io, ui: kaiš, neimar, doista, stoik, uistinu, fioka, avion, bio, radionica, radi, violina, milion,...
- Piše se ispred glasa i ako je deo osnovne reči: snaja/snaji, staja/staji, moj/moji, boja/bojica,...
- Iza i, a ispred a i e redovno se piše u svim prostim i izvedenim rečima: avijacija, ideja, istorija, armija, premijer,...
- Kod prideva na -ijski: istorijski, serijski, komšijski, azijski,...
- U imerativu glagola: pij, pijmo, pijte, nalij, nalijmo, brijmo,...
Glas H:
- Priznaju se dupleti reči s v umesto h iza glasa u: muva/muha, dunuti/duhnuti, suv/suh (u komparativu: suvlji/suši), uvo/uho, gluvonem/gluhonem... (ali ostaje smo: kožuh, trbuh, ruho, sluh, njuh)
- Priznati su i dupleti: kijati/kihati, snaja/snaha, kuhinja/kujna
Jednačenje suglasnika po zvučnosti:
- Glas d se ne jednači ispred s i š: predsednik, podšišati, predsetnik, gradski, odseliti, odštampati,...
- Nema jednačenja u reči vođstvo
- Nema jednačenja u sastavu služenica: podtačka, podtekst, predčas,...
- Jednačenje suglasnika po mestu i načinu tvorbe:
- N se ne menja u m u složenicama: jedanput, stranputica, vanbračni,...
- U raznim tuđicama: nokdaun, trajhbreher, gangster, brejkdens,...
Pažnja: Pravilno je samo: odeljenje, oboljenje, zapaljenje, deljenje, isceljenje,...
Uprošćavanje suglasničkih grupa:
- Obavezno je uprošćavanje dva ista suglasnika: oddeliti-odeliti, russki-ruski
- Glas je u superlativu se udvaja: najjači, najjednostavniji,...
- Glasovi t i d se gube ispred dž, ć, č, c i đ (slivenih, afrikata): zalistak/zalisci (ali i zalistka), proštac/prošci, listak/liska, naprstak/naprsci (ali se dopušta i naprstka)
- Uprošćavaju se grupe štn i sti: mastan/masan, pozorišni,...
- U novijoj leksici prihvataju se udvajanja istih suglasnika tako gde bi uprošćavanje dovelo do nejasnoće; dakle, dozvoljeno je: naddržavni, poddijalekt, superrevizija,...
Pažnja: Pravilno je reći samo zavisan ili nezavisan (u smislu samostalnosti): zavisni i nezavisni članovi,...
Nepostojano A:
- Predlozi nad, pod, pred uvek imaju -a ispred oblika mnom: nada mnom, preda se,...
- Predlosi s i k uvek dobijaju -a ispred istih ili sličnih suglasnika (s, z, š, ž, k, g, h) - sa svetom, sa kolima, sa mnom,...
- U ostalim položajima bolji je kraći oblik: s jeseni, k nozi, k vragu, s tobom,....
Palatalizacija:
- Kod imenica na -ka, -ga, -ha, prisvojni pridevi su na -kin, -gin, -hin: bakin, Dragin, snahin, guskin,... (nema promene)
- Kod imenica na -ica (ako nije ispred glas č) pridevi su na -ičin: Miličin, Jeličin, caričin, Novičin, ubičin,...
- Kod imenica na -čica bolje je ostaviti c: devojčicin, Jucin, spremačicin,...
- Pravilno je: ručica, nožica, guščica, ali u tepanju se može reći samo nogica, guskica, rukica,...
Sibilarizacija:
- Zamena suglasnika k,g,h obavezna je u množini imenica muškog roda pred nastavkom -i: vojnik/vojnici, podvig/podvizi, Vlah/Vlasi
- U promeni imenica na -a zamenu je zadržalo samo malo imenica koja znače ljudska bića: majka/majci, snaha/snasi, sluga/sluzi
- Bez promene ostaju osnove na -čk, -ćk, -ck, -zg, -sk, -tk: znački, voćki, kocki, mazgi, maski, patki, alatki, čestitki
- Sva lična imena, hipokoristici i prezimena: Branki, Vuki, Zagi, baki, seki, zeki,...
- Imena stanovnica naselja: Banaćanki, Novosađanki, Palančanki,...
- Ostale imenica na -ka koje znače ženska bića: profesorki, ministarki, crnki, seljanki,...
- Dozvoljeno dvojstvo: bitki/bici, zagonetki/zagoneci, pripovetki/pripoveci, ćurki/ćurci,...
- Domaća geografska imena: Boka/Boki, Vojka/Vojki, Rumenka/Rumenki
- Geografska imena u kojima se oseća veza sa opštom imenicom menjaju se: Palanci, Rijeci, Banjaluci, Lici (a može i Liki)
- Većina stranih geografskih imena: Volgi, Kazablanki (ali je pravilno Africi, Americi, Korzici)
Interpunkcija (pravopisni znaci)
Interpunkcija - znaci koji se upotrebljavaju u pisanju su. tačka, zarez, crta, tačka i zarez, navodnici, dve tačke, zagrada, upitnik, uzvičnik.
Pravopisni znaci idu uz pojedine reči: tačka, zarez, crta, tačka i zarez, dve tačke, zagrada, navodnici, upitnik, uzvičnik, upitnik i uzvičnik, crtica, tri tačke, apostrof, genitivni znak, zvezdica, skraćenica.
Interpunkcija (pravopisni znaci) - Tačka
- Piše se na kraju potvrdne i odrične rečenice.
- Stavlja se iza naslova odeljka ako se tekst nastavlja u istom redu: 1. Uvod ,
- a ne piše se ako se posle naslova prelazi na novi red: 1 Uvod
- Piše se iza skraćenih reči pisanih malim slovom: tj., br., ...
- Ne piše se iza sažetih skraćenica: mr, gđa, dr
- Ne piše se u skraćenicama koje se pišu velikim slovom: JAT, SANU, MS,...
- Ne pišu se u skraćenicama mernih jedinica koje se pišu malim slovom: m (metar), s (sekund),...
- Piše se iza arapskih brojeva kad znače redne brojeve: 257. strana, 1999. godina,...
- Ako iza rednog broja dolazi neki drugi znak interpunkcije, tačka se ne piše: potraži u knjizi 356, 357, 358. i 359. stranu,....
- Ne piše se iza rimskih brojeva jer su oni redni: X vek,...
- Ne piše se iza potpisa
- Piše se iza slova i brojeva (arapskih i rimskih) kojima se rapčlanjuje neki tekst ako se nastavlja u istom redu (paragrafska tačka): I. Sintaksa 1. Biljke a. Sabiranje
Interpunkcija (pravopisni znaci) - Zarez
- Zarezom se odvajaju naporedni delovi rečenice ako nisu povezani veznikom: Bilo je lepo vreme, bez vetra
- Zarez se ne piše ispred sastavnih i rastavnih veznika i i ili (Uzni blok i bojice), ali se može pisati ispred veznika ni, niti, pa i te ako se taj deo naglašava (Ne diraj ni blok, ni bojice.)
- Piše se u nabrajanju koje se završava (ili ne završava) veznikom: Dobro uspevaju žito, kukuruz, soja i suncokret.
- Piše se ispred veznika u nabrajanju ako se naglašava: Donela je i pogaču, i mesa, i vina, i kolača.
- Piše se ipsred suprotnih veznika (a, ali, nego, već, a kamoli, a pogotovo, ali nikako): Tebe sam se zaželele, a ne njega.
- Vokativ se odvaja zarezom: Jovane, pročitaj zadatak. Pročitaj, Jovane, zadatak! Pročitaj zadatak, Jovane!
- Odvajaju se uzvici upotrebljeni u tekstu ako imaju svoj naglasak: Uh, baš je bilo toplo!
- Uzvik se ne odvaja od dativa koji sledi: kuku majci, lele nama, jaoj meni,...
- Ne piše se iza uzvika o: O duše, o mila seni!
- Upotreba zareza uz različite rečce i izraze zavisi od njihovog položaja u rečenici; obavezno se iza njih piše zarez, ako bi se bez njega promenio smisao rečenice: To je, istina, sasvim na svom mestu. Oni će, sigurno, doći.
- Zarez se ne piše ako iza takvih reči dolazi enklitika: Najzad smo završili posao.
- Iza reči možda, valjda, verovatno, ipak, upotreba zareza je stilski uslovljena; ako se želi naglašavanje, piše se zarez: To je, možda, dobar potez.
- Zarez se ne piše iza rečce pak jer je ona po pravilu nenaglašena: Ona je pak sve odmah shvatila.
- Zarezom se odvaja apozicija: Ovo je Bobica, moj pas ljubimac.
- Titule i nazivi zvanja kada dođu iza imena odvajaju se zarezom: Zmaj, dečiji pesnik, ostavio najm je neprocenjivo blago.
- Ali se ispred imena ne piše zarez: Dečiji pesnik Znaj ostavio nam je neprocenjivo blago.
- Zarezom se odvajaju naporedne (nezavisne) rečenice u složenoj rečenici ako nemaju veznik: Otvorila je prozor, zalila cveće i pokupila uvele cvetove.
- Ako naporedne (nezavisne) rečenice imaju veznik, ispred njega se ne piše zarez u sastavnom i rastavnom odnosu rečenica(izuzev po slobodnoj proceni ako su rečenice razvijenije): Ili kupi alat ili ostavi zanat.
- Piše se u suprotnom, isključnom i zaključnom odnosu nezavisnosložene rečenice: Zvali smo ih, ali nisu došli.
- Obavezno se piše zarez ako je zavisna rečenica ispred glavne (inverzija): Kada mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati.
- Umetnute zavisne rečenice najčešće su odnosne, tako da će se zarez pisati ako je umetnuta rečenica apozitivnog karaktera: U Novom Sadu, gradu koji je na obali Dunava, izgrađuju se mostovi.
- Ako je umetnuta rečenica atrubutivnog karaktera, zarez se ne piše: Zadatke koji su vam nejasni uradićemo ponovo.
- Glagolski prilozi koji stoje na početku rečenice obavezno se odvajaju zarezom: Sedeći u parku, posmatrao sam dečiju igru.
- Ne piše se zarez ako je glagolski prilog sam i u tesnoj vezi sa glagolom: Zviždeći je dozivao svog psa.
Interpunkcija (pravopisni znaci) - Crta
- crtom se izdvaja umetnuti deo teksta: Duboka nesvest se najpouzdanije ocenjuje – učili su nas lekari u bolnici za vreme rata – ako ranjenika glasno pozovemo njegovim imenom ili imenom njegove otadžbine.
- crtom se može izdvojiti poslednji deo rečenice ako se želi nešto istaći: Sve beće u njega: i snaga, i zdravlje, i lepota, i opet – ničega ne beše.
- piše se u sažetom kazivanju: Život prazan, -mladost pusta!
- česta je u vezama ravnopravnih, naporednih pojmova koji nemaju karakter rečenice (u naslovima): Prijateljska utakmica Srbija – Portugalija. (ovde crta ima ulogu veznog znaka)
- piše se u vezama koje znače prostorne odnose: pruga Beograd - Bar
- piše se iza cifara u značenja predloga do: Vuk Stefanović Karadžić (1787 – 1864)
- ukoliko ispred brojki upotrebimo predlog od crta se ne piše: Boravio je u Parizu od 1964. do 1894. godine.
- crtom se mogu zameniti navodnici u tekstu kada se ona piše na početku navoda u posebnom redu, a drugi deo navoda se piše samo ako iza upravnog govora sledi neupravni:
- A hoćeš da se odemo danas?
Nikako! – reče Jela .
- kada se nađe na kraju reda, crta se ne prenosi u novi red.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tačka i zarez
Ovim se znakom odvajaju delovi teksta jače nego zarezom, ali slabije nego tačkom: Kažem da me čekaju; odgovaraju mi da se žure.
Tačka i zarez odvajaju delove teksta koji znače nabrajanje, a želi se istaći njihova posebnost: Ovo je sećanje na naše mostove; one koji su nas spajali sa svetom.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Dve tačke
- Pišu se pre prelaska na upravni govor: I mati mu odgovori: „Idi, igraj se.“
- Kad se nagoveštava da će ono što je rečeno biti konkretizovan; tako su napisani svi primeri na ovoj temi
- Kao najava nabrajanja; obavezno sledi iza najavnih reči (ovi, sledeći, naredni, evo šta,...): Evo šta nam treba: hleb, mleko, pavlaka i pašteta.
- Ne treba ih pisati ako se nabrajanje uklapa u rečenicu kao njen normalan nastavak: Ove godine su dobro rodile šljive, kruške, jabuke i grožđe.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Zagrada
- Njome se odvaja deo teksta koji je pridodat i ima karakter dopunskog podatka, a pravilo je da rečenica gramatički mora biti ispravna i kada se izostavi zagrađeni deo teksta: Raskovnik, nekakva (može biti izmišljena) trava, za koju semisli da se od nje (kad se njome dohvati) svaka brava i svaki drugi zaklon otvori sam od sebe.
- Ako je zagrađeni deo teksta samo deo rečenice, on se piše u zagradi malim slovom i tačka sledi iza zagrade kao kraj cele rečenice: Uputio je prijatelju svoja pisma (putopise).
- Ako je tekstu pridodata posebna rečenica u zagradi, ona počinje velikim slovom i ima tačku unutar zagrade: Opiši lik iz romana . (Navedi delove teksta kao primere.)
- Zagradom se pokazuje mogućnost dvojakog čitanja i tumačenja teksta što se obično nalazi u naslovima: Za (ne)disciplinu su odgovorni vaspitači.
- Poluzagrada se piše iza klasifikacionih znakova (slova i brojeva) kad u nabrajanju razvrstavamo tekst na odeljke
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Navodnici
- Njima se obeležava upravni govor; kada se upravni govor kombinuje sa piščevim rečima, pridržavamo se sledećih pravila:
„Sada još devojku da mi dovedeš,“ reče mu otac.
Otac mu reče: „„Sada još devojku da mi dovedeš.“
„Sada još“, reče mu otac, „ devojku da mi dovedeš.“
- Navodnici mogu izostati ako je za tekst rečima ukazano da je tuđi:
Čovek bez slobode je kao riba bez vode – kaže narod.
- Navodnicima se označava tekst koji treba shvatiti kao ironičan stav pisca: On je „pametan“.
- Navodnicima se obeležavaju naslovi dela, ustanova, publikacija, objekata (ako to ime ima i drugo značenje): Radi u „Zastavi“.
- Navodnici se mogu izostaviti ako se iz rečenice tačno zna na šta se odnosi naziv: Ja čitam Dnevnik, a ti Politiku.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik
- Piše se na kraju upitne rečenice: Šta sad da radim?
- Ne piše se iza zavisno-upitnih rečenica: Uvek kad se sretnemo me pita kako sam.
- Iza naslova ne treba pisati upitnik ako on predstavlja iskaznu rečenicu kojoj je izostavljena glavna rečenica: Od čega zavisi uspeh (Pun naslov bi bio: Objasniću od čega zavisi uspeh.)
- Iza naslova treba pisati upitnik ako se upućuje otvoreno pitanje: Ko je kriv?
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Uzvičnik
- Piše se iza iskaza uzvičnog karaktera: Kuku nama, šta dočekasmo!
- Piše se i iza rečenice kad se ističe njihov uzvični karakter: Upamtiće oni nas!
- Iza imperativa i vokativa u dozivanju piše se po izboru pisca, može i ne mora.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik i uzvičnik
Zajedno se iza upitno-uzvičnih rečenica u kojima se iznosi čuđenje: Sve je to sam pojeo?!
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Crtica
- Piše se u polusloženicama: radio-talasi
- Na kraju reda kad deo reči prenosimo u sledeći red : uči- eljica
- U kombinaciji broja i reči: 50-godišnjica
- Kao padežni nastavak u kombinaciji sa skraćenicom pisanom velikim slovima: iz JAT-a, u NIS-u
- Između grupe cifara u telefonskim brojevima: 555-333
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tri tačke
- Tri tačke se pišu kao znak da je deo teksta izostavljen: Ovu promenu uočićemo u rečima so, beo, ceo, deo,....
- Pišemo ih umesto izostavljenih delova tuđeg, citiranog teksta: Šta bismo uradili... šta bismo uradili kada bi nas začarala šumska vila?
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Apostrof
Apostrof se piše mesto izostavljenog slova (često u stihovima koji imaju utvrđen broj slogova): Al’ je sirotinja raja...
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Genitivni znak (znak dužine) ^
Piše se kod imenica u genitivu množine da bi se razlikovale od genitiva jednine (ako izgledaju isto): Uvažavali smo zahteve nastavnikâ. Ovim se znakom obeležava i dužina nastala sažimanjem samoglasnika: kô (kao).
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Zvezdica
Piše se podignuto i upućuje na belešku ispod teksta (fusnotu) kojom se taj tekst dopunjava nekim podacima. Ako ima više fusnota, bolje ih je pisati sitnim brojkama.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Skraćenice
- Opšte skraćenice pišu se malim slovom i sa tačkom: v. (vidi), t. (tačka), g. (godina), o.m. (ovog meseca),...
- Reč se može skratiti (piše se tačka) iza početne grupe suglasnika: mn. (množina), i dr. (i drugo), i sl. (i slično), šk. (školska)...
- Reč se može skratiti do drugog samoglasnika (obavezno se piše tačka): prof. (preofesor), inž. (inženjer), ul. (ulica), gimn. (gimnazija)...
- Reč se može skratiti do trećeg ili četvrtog samoglasnika (sa tačkom): geograf. (geografija), matemat. (matematika), arehol. (arheološki),....
- Sažete skraćenice sa tačkom: itd. (i tako dalje), tzv. (takozvani), stsl. (staroslovenski), tj. (to jest),...
- Do sufiksa -ski i -čki (sa tačkoma): srp. (srpski), gr. (grčki); tur. (turski),...
- Sažete skraćenice bez tačke (ovde je reč skraćena na završetku: mr (magistar), dr (doktor), Bgd (Beograd), gđa (gospođa),...
- Merne jedinice se pišu skraćeno malim slovom i bez tačke: m (metar), l (litar), k (kilometar), dkg (dekagram),....
- Latinicom, ako se pišu velikim slovom (bez tačke): A (amper), F (farad), W (vat),...
- Skraćenice opšteg tipa uobičajenih latinskih izraza (sa tačkom): a.a. (ad akta), P.S. (post skriptum), N.N. (nomen nescio - ne znam ime)
- Verzalne skraženice (akronimi) pišu se velikim slovom i bez tačke: JAT (Jugoslovenski aerotransport), NS (Novi Sad), MS (Matica Spska)...
- Neke verzalne skraćenice se izgovaraju kao celovite reči i shvataju se kao imenice: Fijat, Fifa, Cija, Unesko, Tanjug,...
Važno: Skraženice u tekstu se čitaju kao cele reči.
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Podela reči na kraju reda
- Ako na kraju reda nema mesta za celu reč, reč podelimo, pišemo crticu, a deo reči prenosimo u novi red. To se radi po određenim pravilima:
- Nikad se ne izostavlja u gornjem redu samo suglasnik: š-uma, p-lanina,...
- Ne prenosi se u novi red samo jedno slovo: pravil-a, Beogra-d,...
- Složena reč se deli po smisaonoj granici: is-teće, pred-vodnik,...
- U podeli reči ne odvajamo samoglasnik od prethodnog suglasnika: lu-be-ni-ce, ško-la, knji-ga,...
- Ako se u sredini reči nađe suglasnička grupa, podela treba da bude što prirodnija: li-šće, lop-ta, bogat-stvo, siromaš-tvo
- Grupa -stvo se ne deli
- Suglasničke grupe se ne razdvajaju, izuzev grupa sk, zg, šk. žg, žđ: da-ska, ma-zga, dr-ška, go-zba, gro-žđe,...
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Kombinovanje znakova
- Pravopis teži da se znakovi pišu po svojoj normalnoj logici, ali i da se uprosti postupak i izbegne nagomilavanje znakova.
- Završna tačka u rečenici se ne piše ako je ispred nje upotrebljena skraćenička tačka: Bio je zet i saradnik kneza Lazara i učestvovao je sa njim u borbi na Kosovu 1389. god.
- Rečenicu ne treba počinjati brojem: 1377. u njegovoj vlasti je Skoplje. (Bolje je napisati: Godine 1377. Skoplje je u njegovoj vlasti.)
autor teksta: Mish
(Pravopis je preuzet iz knjige: Ja znam, a znaćeš i ti - Pregleda istorije srpskog književnog jezika, gramatike i pravopisa za učenike osnovne škole)
|