|
JohnyBravo
|
 |
« poslato: 20-01-2008, 23:34:18 » |
|
Siguran sam da ste procitali neku pesmu koju smatrate onako bas romatnicnom i koja vas je odusevila....
Napravimo jedan kutak najromanticnije poezije....
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina
|
|
|
|
Zelenooka
|
 |
« Odgovor #1 poslato: 20-01-2008, 23:37:52 » |
|
Pismo jedne zene Kerolin Ris
Koracam bosa tvojim tragom Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu U tvom odelu trazim odlutalu toplotu Pogledom doticem sve sto si ti gledao Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli Secam se zaveta tvojih ociju Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene Sa svakim danom se suocavam umorna srca tromih nogu To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage A ostatak mi treba da bi te sacekala.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #2 poslato: 20-01-2008, 23:44:13 » |
|
Za mene, najromantičnija, najljubavnija i najviše moja: Rabindranat Tagore: Gradinar 41
Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati. Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali. Olako uzimam bol svoju, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom. Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam okolo, i zatrpavam svoje srce rečima. Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da mi mogla otkriti moj kukavičluk. Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
Simke
čedo
Odsutan
Pol: 
Poruke: 5
tamo gde lete žuti leptiri ...
|
 |
« Odgovor #3 poslato: 21-01-2008, 07:57:50 » |
|
ЗИМА
Из таме, сву ноћ, снијег сипа. И вјетар звижди зима, зима... Добро је мила, добро, ипак, што негдје постојиш, што те има.
ЈУТРО
Добро јутро, јутро снено. Добро јутро небо плаво. Хвала ти за љубав жено. Хвала ти за лежај траво.
УМЈЕСТО МОЛИТВЕ ЗА ДАЛЕКУ
Понекад, давна, сјетим те се, а нешто топло засја у души као од добре старе пјесме што се случајно запјевуши.
Гдје ли си ноћас, ти далека, да ли си негдје свила дом, или још увијек, ко некад, луташ поноћним Београдом.
Да ли још тражиш оног чудног, оног из твојих снова врелих, кога си тражила узалудно и оне ноћи кад смо се срели.
Тражи, само тражи, трагај, он ипак једном мора доћи из твојих лијепих снова, драга, у твоје нимало лијепе ноћи.
Као што дођу ове пјесме из дивних шума непознатих ираво у наше ружне несне, у горку збиљу касних сати.
Понекад тако сјетим те се, а нешто топло засја у души као од добре старе пјесме што се случајно запјевуши.
ПРВИ СНИЈЕГ
Соња, изађи да скитамо, имам луду жељу вечерас да лутам. Соња, изађи и изнеси само мало њежности испод капута.
Мало њежности, мало само, залогај један за огромну глад.
ОДМЕТАЊЕ
Није ово љубав , то се ја спашавам, то ја бјежим, жено, теби у хајдуке, Романијо моја, пуна добрих трава за крваве ране и жестоке муке.
То ја бјежим, бјежим, иако знам, жено, да већ нигдје нема ђула и зумбула, да ме ипак чека проклето Лијевно ђе у њему бијели се кула.
Витомир Вито Николић
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
(,,)(='.'=)(,,)
|
|
|
|
Zelenooka
|
 |
« Odgovor #4 poslato: 21-01-2008, 10:17:13 » |
|
Strepnja Desanka Maksimovic
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim tvoja oka dva jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da. Ne, nemoj mi prići! Ima više draži ova slatka strepnja, čekanje i stra'; sve je mnogo lepše donde dok se traži, o čemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prići! Našto to i čemu? Izdaleka samo sve k'o zvezda sja; izdaleka samo divimo se svemu, ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva!
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Nas je dvoje
|
 |
« Odgovor #5 poslato: 21-01-2008, 15:42:23 » |
|
-Tako bi hteo da setis se dana sretnih, kad bio sam prijatelj tvoj, sunce je toplije bilo no danas zrake je bacalo u zivot moj
-Sad mrtvo lisce oko nas se kupi, svud mrtvo lisce ,u parku,na klupi Prekrit ce secanja,kajanja,sve...
-Severac ga raznosi nocas a ako odnese i nas tu pesmu cu pamtiti vecno i tvoj cu slusati glas
-Jer pesma ta i na nas lici, bila si moja bio sam tvoj dani su tekli kao u prici bila si moja bio sam tvoj
-Ali zivot zna razdvojiti one koji se vole kao mi stope ljubavnika brise more na pesku neostavlja njih,
-Dani su tekli kao u prici bila si moja,bio sam tvoj... ali zivot zna razdvojiti one koji se vole kao mi
-Stope ljubavnika brise more, na pesku neostavlja njih...
JAQUES PREVERT
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
...kada sam najtuznija,nesrecna,najruznija,od sebe stopet posto dam da jos jednom pokusam,i zurim da se uverim da je zivot ipak lep i da nije stao svet i da nikad nece,ipak se okrece...
|
|
|
|
Zelenooka
|
 |
« Odgovor #6 poslato: 21-01-2008, 15:46:35 » |
|
Jovan Dučić
DUŠA
Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo: Izgubljena sreća još uvek je sreća! I taj jad u duši što te na nju seća, To je jedan njezin zaostali deo.
Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko: Sreća nikad ne mre, ni onda kad mine. Taj eho kog jedva čuješ iz daljine, To još ona zbori u tebi duboko -
U samotne noći, kad žalosno šume Reke pune zvezda, gore pune sena … Do sluha ta pesma ne dopire njena, No duša je sluti, čuje i razume …
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Lily
|
 |
« Odgovor #7 poslato: 05-02-2008, 17:38:38 » |
|
Desanka Maksimović
Večernji snovi
Ja dobro znam:
U molitvi njegovoj moje ime biti neće, nikada pred ljubavlju mojom neće on ruke sklopiti i ako misao na mene njegovim srcem ikada zaluta, pobedom davnom samo će ga opiti.
Ali od istina ne živim ja... Ja vidim hram, u sred planine. Ćuti hrast do hrasta... Tiho, s neba, pada snega pram i stazom hode srne vita rasta.
Tu život vodi on, o suzi i kruhu i na kamenu sleđenome kleči i moli, u surom kostretnome ruhu - "Gospode, dušu patnja mi izleči,
ja sam joj dobra uzvraćao zlima dok skrušen pred njom ne padnem po tlima ni dan ni zora nema za me draži
ili smrt moju, Gospode, uskori... U snu i javi, pogled njen me kori i reč, reč jednu, s duše moje traži!"
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Lily - la chica al borde de un colapso intelectual!!!
|
|
|
|
Nas je dvoje
|
 |
« Odgovor #8 poslato: 07-02-2008, 12:51:02 » |
|
Vreme samoce -Ispit ces i ti casu gorcine kada te jednom ostave svi, kada u trenu sagore nade i zauvek nestanu zelje i sni. Plakat ces i ti u besanoj noci, ali ce biti kasno za sve jer nece biti nikoga tada da svojim dodirom utesi te... Bit ce ti dani dugi ko godine, neces imati cilja ni puta videt ces kako boli samoca dok slomljeno srce po secanju luta.. Dozivat ces uzalud sene iz proslosti jer sve se u zivotu jednom vrati, tada cu biti negde daleko kad tvoje srce pocne da pati.. Dani ce ti biti prepuni bola, a noci hladne i besano duge jer svi jednom moramo proci kroz vreme SAMOCE,KAJANJA I TUGE... Vojin Djukic Sasvim mala pesma -Jedna ugasla zvezda i mokar trag od suza nestasan uvojak plavi na mojoj tuznoj glavi.. -Ruzan odraz u ogledalu, velik strah u mom pogledu, srce puno oziljaka i dusa odavno na pocinku... -Teski koraci na plocniku, i jedna ulicna svetiljka, prva pahulja snega i jedna noc nemira... -Topao dah na mom vratu, i dodir prstiju neznih pomeren je uvojak plavi na mojoj uplakanoj glavi... -Zagrljaj nezan i blag i osmeha na licu trag, poljubac topao,dug i opet se vrtimo u krug... moja malenkost....
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
...kada sam najtuznija,nesrecna,najruznija,od sebe stopet posto dam da jos jednom pokusam,i zurim da se uverim da je zivot ipak lep i da nije stao svet i da nikad nece,ipak se okrece...
|
|
|
hazard_woman
deran/devojčurak

Odsutan
Pol: 
Poruke: 126
Srem. Mitrovica
|
 |
« Odgovor #9 poslato: 24-02-2008, 20:16:49 » |
|
Adrijen
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Grudva snega koju si bacio na mene u Šamoniju prošle zime sačuvala sam je Eno je na kaminu pokraj svadbenog venca moje pokojne majke koju je ubio moj pokojni otac što je giljotiniran jednog tužnog zimskog jutra ili proletnjeg ... Grešila sam priznajem znala sam ostati duge godine ne vraćajući se kući Ali nikada ti nisam rekla da je to zato što sam bila u zatvoru grešila sam priznajem često sam tukla psa ali sam te volela Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! I Vrbova grana tvoj mali foksterijer koji je crk'o prošle nedelje sačuvala sam ga! Eno ga u frižideru i ponekad kad otvorim vrata da uzmem pivo ugledam jadnu životinju i to me strašno rastuži! A ipak to sam ja uradila jedne večeri da skratim vreme dok sam te čekala ... Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Sa vrha kule Sen-Žak bacila sam se prekjuče zbog tebe sam se ubila Juče su me zakopali u jedno divno groblje i mislila sam na tebe i večeras sam se vratila u sobu po kojoj si se šetao go u vreme dok sam još bila živa i čekala te
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! U redu grešila sam duge godine nisam se vraćala kući ali sam ti uvek krila da je to zato što sam bila u zatvoru! Grešila sam priznajem često sam tukla psa ali sam te volela!
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se!
BARBARA
Seti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmejana prokisla, radosna, očarana, pod kišom seti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom a ja sam te sreo u ulici Sijama smešila si se, i ja sam se smešio ti koju nisam poznavao, ti koja me nisi poznavala seti se
seti se toga dana ne zaboravi
neki čovek je stajao u tremu i viknuo tvoje ime, Barbara a ti si po kiši k njemu potrčala radosna, prokisla, očarana u njegov zagrljaj pala
seti se toga Barbara, ne ljuti se što ti govorim ti ja kažem ti svima koje volim čak i onima koje sam jednom video ja kažem ti onima koji se vole čak i onima koje nisam upoznao.
seti se Barbara i ne zaboravi tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom nad ovim gradom sretnim tu kišu iznad mora i iznad arsenalom tu kisu sto je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno je li umro, nestao ili još uvek živi
oh, Barbara bez prestanka kiši nad Brestom jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je srušeno to su porotne kiše, strašne i neutešne to nije oluja više od ognja, krvi i čelika to su naprosto oblaci što kao pseta crkavaju kao pseta što nestaju u mlazu vode nad brestom da trunu negde daleko, daleko, daleko od bresta od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Samo vas posmatram
|
|
|
|