NS Caffe
 
*
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?
05-07-2008, 23:48:04


Prijavite se sa korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije


   
Stranice: [1]   Idi dole
  štampaj  
Autor Tema: Torokanje  (Pročitano 447 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Mish
lola
******

Odsutan Odsutan

Pol: Žensko

Poruke: 1121

Novi Sad


« poslato: 27-12-2007, 18:28:07 »

Ja to zovem ajvarenjem.
Postoje osobe koje uz prvu jutarnju kafu moraju da ispričaju svojim kolegama kako im je proteklo vreme od kako su prethodni dan otkako se nisu videli (čak nekih 16 sati ), interesovalo to kolege ili ne. Potom, kad im se kolege udube u nešto drugo, oni naglas čitaju vesti, obaveštavaju šta su upravo čuli, informišu o stanju na terenu (ma šta se pod terenom smatralo),... Kad primete da ih drugi ignorišu, i sami se nađu u par minuta ćutanja. A potom, kao kobci, ciljaju žrtvu. Kad je naciljaju, prilaze joj i nekako šapatom nastavljaju da pričaju svoju priču. Nije njih briga ukoliko kolega nešto radi. Njegovo je da radi, ali oni moraju da ispričaju šta su namislili. Dakle, melju, melju, melju,... i na kraju radnog vremena izjave da su se umorili.
Da, normalan komentar bi bio "Treba ih uposliti".
Ne pomaže ni to. Prekinuće posao na pola da bi ti prišli i ispričali šta su sve odradili, koliko im je za to napora trebalo i kako je to najgori posao koji se može dobiti. Naravno, kad nema posla kukaće da je jako strašno ništa ne raditi.
Dok ne moraju, neće se prihvatiti da nešto odrade, pripreme ili tek da rade malo na svojoj edukaciji.
Naravno, isti će za druge kolege sa istim ili sličnim ponašanjem komentarisati kako su neuviđavni, nekolegijalni, kako su glasni,...
Dobro, to ne razumem, ali prihvatam da prosto ima takvih ljudi. Naravno, nismo mašine i neobavezni rasterećujući razgovori su uvek dobro došli. Ali treba imati mere.
Ne smetaju mi do god me ne naciljaju kao žrtvu. Pogotovo sam osetljiva na to da budem žrtva u ranim jutarnjim časovima. Ili da mi se približe dok sam udubljena u nešto drugo i drobe na uho svoju priču, pa u slučaju da primete da ne reagujem na istu, krene mljackanje, začikavanje, bockanje, bilo šta što će skrenuti pažnju njihovo prisustvo. E, tu napadam. Uglavnom se posle niza tih napada (više i ne znam ko tu koga napada, ali na kraju se ipak oni osete napadnuti) nauče da ne prilaze kad ne treba i da traže žrtve na drugoj adresi.

Da li se susrećete sa ljudima koji na poslu jednostavno moraju da toroču? Kako se nosite sa tim?

Sačuvana

Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio...
I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
meda
čedo
*

Odsutan Odsutan

Pol: Muško

Poruke: 16

Serbia


« Odgovor #1 poslato: 27-12-2007, 20:37:55 »

ignorisem ih,neprimecujem ih,nerviraju me i nepodnosim ih.mislim da nisu zreli svojim godinama i da se na neki nacin oslobadjaju svojih problema tako sto to rade.mislim da su to o(nula ljudi)ljudi.
Sačuvana
JohnyBravo
Administrator
*****

Odsutan Odsutan

Pol: Muško

Poruke: 1743

Novi Sad

Serbia


« Odgovor #2 poslato: 27-12-2007, 22:12:22 »

Ja licno bas takvih i nemam kod mene na poslu , na svu srecu  Grin , a i kad mi bas nije ni do cega tj. kad sam   Angry  to se po meni bas vidi tako da me svi izbegavaju u sirokom luku, a ponekad me samo i istrpe  Embarrassed . No nadjem se i ja njima tj. odredjenima pa vratim to sto su me trpeli  
Sačuvana

Novi Sad moj grad      Vojvodina moja ledina
lanus
Moderator
*****

Prisutan Prisutan

Pol: Žensko

Poruke: 4220

Liman

Serbia


« Odgovor #3 poslato: 27-12-2007, 23:42:17 »

kod neme na poslu nema takvih.
Sačuvana

Jel želi neko na žurku
Torbash Brown
dilber/ka
****

Odsutan Odsutan

Pol: Muško

Poruke: 560

u tužno ništa...

Hungary


« Odgovor #4 poslato: 27-12-2007, 23:49:06 »


Da li se susrećete sa ljudima koji na poslu jednostavno moraju da toroču? Kako se nosite sa tim?


svako jutro...
a ima nas jako malo...
ali to je jednostavno ljudska potreba,masa ljudi ne vole tišinu...
i nije to tako strašno kad se čovek nauči sistemu "ovde ušlo-tamo izašlo"
Sačuvana

opet mi se budi tuga,
tuga najveća.....
Nas je dvoje
lola
******

Odsutan Odsutan

Pol: Žensko

Poruke: 1261

tu smo,gde smo....


« Odgovor #5 poslato: 14-01-2008, 14:04:40 »

nesusrecem se na poslu nego kod kuce nazalost...
naime imam jednu "rodjaku" koja me svakodnevno obavestava i koliko je puta isla da piski  a ostalom da negovorim...
nekad mi stvarno dodje da doticnoj osobi   kazem par lepih reci,ali uvek se ugrizem za jezik i pustim ju da me dsalje davi,davi i davi....
Sačuvana

Pre nego što progovoriš,RAZMISLI,
Pre nego što kreneš,POGLEDAJ U NEBO,
Pre nego što poželiš da tuguješ,VOLI,
Pre nego što poželiš da umreš,ŽIVI...
hazard_woman
deran/devojčurak
**

Odsutan Odsutan

Pol: Žensko

Poruke: 126

Srem. Mitrovica

Serbia


« Odgovor #6 poslato: 07-03-2008, 18:49:47 »

Ne samo da torokaju, već i ogovaraju, a to me izluđuje. Trudim se da nikog ne uvredim, ponekad saslušam torokanje i ogovaranje, ali ne komentarišem. E zato ja radim i družim se sa muškarcima i stvarno su drukčiji, obično se zezamo, smejemo i nemam pojma šta su jeli, kad su prilegli, da li ih boli glava itd
Sačuvana

Samo vas posmatram
Stranice: [1]   Idi gore
  štampaj  
 
Prebaci se na:  

Powered by SMF | SMF © 2005, Simple Machines LLC
Joomla Bridge by JoomlaHacks.com


© Created by NS Web team