e da-po čemu bi se prevara sexualne vrste razlikovala od neke druge?sex je veoma bitan deo ozbiljne i stabilne veze,i ni po čemu nije manje bitan od drugih stvari,pa mi nije jasno zašto bi onda prevara te vrste bila tako minorna dok bi nešto drugo bilo katastrofalno?ili je sve bitno,ili ništa bitno nije-ne može se veza graditi na pola.
svi mi možemo da poželimo svašta,ali postoje neke granice gde se treba zaustaviti.
Pokušaću da objasnim svoj stav.
Može se nekom desiti jedno nepromišljeno veče. Prosto, skocka se prilika i neko tu priliku iskoristi. Sutra dan ustane, suoči se sam sa sobom, shvati šta je uradio i nikad više ne dozvoli sebi isti momenat slabosti i nepromišljenosti. Nije ni to minorno, nije da ne smeta i nije da ne boli, ali nekad treba shvatiti tuđu slabost i ne stavljati ishitreno tačku na nešto što je bilo vredno. Prosto, nekad treba dati šansu da se poljuljano poverenje vrati. Ako se u tome uspe, shvatiš da je to bio trenutak i prosto, uvek smeta, nikad se ne zaboravlja, ali manje boli.
Potpuno je drugo kad znaš da je neko primetio, pa se zainteresovao, pa mislio, pa maštao,... a sve to vreme bio pored tebe i folirao te. Čista izdaja. U tom slučaju, ako se sve to već desilo, kakve veze ima da li je do seksa došlo ili nije. Možda je veće licemerje sve vreme pripadati nekom drugom, negde drugde, a nemati hrabrosti to priznati onom sa kim si. Ma, ne licemerje, čista laž.
Uostalom, treba imati i hrabrosti probati da pređeš na drugu stranu kada te ona već toliko zaokuplja, reći to iskreno, nazvati stvari pravim imenima, odustati od farse i rizikovati da izgubiš svoju sigurnu luku.