ljudi su sve vise otudjeni sto iz razloga sve opce otudjenosti sto radi besparice a i sto je danas nametnuto da je svijet samo za one sto imaju puno novaca...zato se ljudi okrecu sve  vise virtualnim druzenjima,to je nekakav nacin di su svi jednaki a iskacu samo oni koji se razumiju u svjet kompjutera...naravno da to nije dobro...ulazi u krv,otudjuje,covik gubi smisao za stvarnost,postaje sve vise nesigzran u sebe a i ljudi se moraju druzit pa ako ocete i parit...dobijem neki dan mail od moje generacije pa cu ga podilit s vama...

                   Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela
1950-te, 60-te & 70-te !!
 
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis
 
 
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.  
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.  
 
 
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
 
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i  
NIKO
nije umro zbog toga
 
 
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI
 
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti,
 
Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.
 
I nikad nije bilo problema...
 
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.  
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da rijesimo problem
 
 
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
 
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
 
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
 
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI VAN
 DRUZITI SE S NJIMA !
 
 
Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali  
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga  
 
 
Igrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
 
 
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
 
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.  
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!  
<>
 
 
  _____  
 
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva
 
Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i naucnike do danas.
 
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
 
I ti pripadas toj generaciji?
 
CESTITAM!
 
MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREDJIVATI KAKO TREBA  ZIVJETI !  
 
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali