A sada da sebe pogledamo u oči i damo odgovor kakvi smo prema onima koji nas smatraju prijateljem.
Za svoje prijatelje sam najpre dostupna kada me trebaju. Ali, samo do one mere do kada me stvarno trebaju, posesivnost ne dozvoljavam.
Spremna sam da im budem rame za plakanje

, luftika za zujanje

, spremna sam da slušam sve njihovo "u cara Trojana kozije uši", nekad ću sebi dozvoliti i da budem Draga Saveta (ali, uvek im pri tom kažem: slušaj mene, tako sigurno nećeš dobro proći

). Spremna sam do sa svojim prijateljima uzletim, ali ponekad umem i da budem gruba spuštajući ih na zemlju kada su predugo u oblacima.
Lojalna sam i spremna da se borim za prijateljstva koja vrede.
U mom životu postoje i prijatelji sa kojima se ne druzim često, ali zato i oni i ja znamo da smo pravi prijatelji.
Isto tako znam da sam i jako teška kao prijatelj, nekad suviše divlja, nekad zatvorena, nekad gruba. Kada mi nešto zasmeta znam da budem jako hladna, malo ubojita, ironična, ...do god ne vidim da je vredno otopiti se i isterati na čistac otvorene ili skrivene zamerke.
Ne jednom mi je rečeno da me je teško voleti takvu.