Da..obično je tako-ako slušaš srce, nije ok...često se slomi, ali nije to razlog za to..
Ljudi se menjaju..zaboravljaju šta je ljubav, imaju neke druge ciljeve...srcem mislimo oni koji umemo da volimo, pa iako ne izadje na dobro, bar znamo da smo dali sbe od sebe..kad se razum uključi, onda se uključe i kočnice, a zbog toga možemo propustiti možda neku dobru stvar ili čak priliku za sreču.
Ja sam mislila srcem, bila povredna i slomljena, ali ipak ..ne mogu samo razumom, možda oboje, a kad bi mogla da biram, ja bi opet srcem mislila.
