pisac
deran/devojčurak

Odsutan
Pol: 
Poruke: 166
|
 |
« Odgovor #70 poslato: 06-07-2008, 21:30:10 » |
|
... Znam, mora biti da je tako nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se trazimo podjednako zbog srece njene i srece moje ... 
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Kameleon
đilkoš/šmizla
 
Odsutan
Pol: 
Poruke: 337
Na lepom plavom Dunavu
|
 |
« Odgovor #71 poslato: 11-07-2008, 12:48:34 » |
|
Necu reci ni jedan njegov citat, niti stih, samo cu reci da nikada necu zaboraviti one lepe dane mog detinjstva sa cika Mikom i celim onim drustvom kraj Dunava.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Zivot je prepun malih pravdi i velikih nepravdi... Ali, ponekad treba zatvoriti oci i prepustiti se...muzici!
|
|
|
|
lanus
|
 |
« Odgovor #72 poslato: 12-07-2008, 09:58:57 » |
|
moja omiljena kada sam bila mala
Plavi cuperak obično nose neko na oku, neko do nosa, al ima jedan čuperak plavi zamislite gde? - U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo. U glavi. To nije moj čuperak plavi, vec jedne Sanje iz šestog "a"
Pa sta?
Videces šta - kad jednog dana čuperak nečje kose tudje malo u tvoju glavu udje, pa se umudriš, udrveniš, pa malo - malo... pa pocrveniš, pa grickaš nokte i kriješ lice pa šalješ tajne ceduljice, pa nešto kunjaš, pa se mučiš, pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide. Izmešaš nokte i piramide. Izmešaš leptire i gradove. I sportove i ručne radove. I tropsko bilje. I stare Grke. I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi kad ti se danima mota po glavi, pa od dečaka- pravog junaka napravi tunjavka i nespretnjaka.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Vrhunac gluposti je kad ti rođeni otac objašnjava da si postao od majmuna!
|
|
|
|
lanus
|
 |
« Odgovor #73 poslato: 12-07-2008, 10:03:36 » |
|
Jesi l' čuo da ce sutra padati dinari s neba?
- Nisam. A je l' veruješ da ima 'tica što donosi kolače? - Ne verujem. Jesi l' čuo da ima negde gde je stalno leto? - Nisam A jel' veruješ da u radiju žive mali ljudi? - Ne verujem. Pa marš onda iz našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš. Da te pokrljam na pola, kao lebac! Eto!
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Vrhunac gluposti je kad ti rođeni otac objašnjava da si postao od majmuna!
|
|
|
|
lanus
|
 |
« Odgovor #74 poslato: 12-07-2008, 10:06:05 » |
|
Mita
Kad sam rodjen, svi mi kazu, ja sam bio jedna lepa beba. Lepa kao reklama za sapun.
Samo su me zamenili u porodilistu za nekakvo gAdno dete, nosato i buljavo.
- A sta mozes, takav ti je zivot
Oni misle: lako cemo sa Ciganima. Od tolike silne dece niko nece primetiti da je jedno dete zamenjeno.
A tako je bas i bilo. - tesko meni.
Tek kad sam posao u skolu video sam da to nisam ja, jer mi oci bile ovolike i nos ovoliki.!
-A sta se moze takav ti je zivot
Znas kako je kad si Rom: ko te pita jesi l' ti, il' si onaj drugi.
A mozda je bas ovako i bolje. Mozda mi je mnogo lepo tamo gde sam zamenjen.
Mozda imam tri kaputa i duboke cipele.
Mozda zivim u velikoj kuci. Mozda imam na prozoru zavese.
Mozda imam durbin oko vrata, pa ja uzmem durbin i ceo dan tako gledam kroz njega. I ceo dan vidim da sam srecan kao niko moj.
- A sta mozes, takav ti je zivot. Onakav.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Vrhunac gluposti je kad ti rođeni otac objašnjava da si postao od majmuna!
|
|
|
|
lanus
|
 |
« Odgovor #75 poslato: 12-07-2008, 10:09:33 » |
|
Zaruke
- Ustani Ruzo, ocesljaj se. Dosli su ti Romi, prosci. - necu ga, majko, ne mogu, jel je Milos mator, jer je mnogo crn i garav ko garava serpa.
- Ustani, Ruzo, ocesljaj se. Milos te je kupio. Cekaj samo dok ja umrem, pa me vise nikad neces naci. samo ce doci jedna luda tica na moj grob, da mi place ko da mi je ona mama a ne ti.
Samo ce doci jedan blesav vetar na moj grob, i sareno sasavo cvece da mi placu ko da su mi oni mama a ne ti. Cekaj samo dok umrem, pa ces da me uvek pravis od blata. Da ozivim. A ja: nista. Nikad vise. Sad vidis da ne mogu da ustanem, ni da se ocesljam, ni da obujem bele cipele.
Sad vidis da ne mogu da se udam od jedanaest godina.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Vrhunac gluposti je kad ti rođeni otac objašnjava da si postao od majmuna!
|
|
|
|
JohnyBravo
|
 |
« Odgovor #76 poslato: 19-07-2008, 21:18:58 » |
|
Kada smo bili veliki
Kad smo bili veliki kroz detinje nemire, svi onako brljivi, šmrkavi i lajavi ludo smo izmišljali neke svoje svemire i bili smo krilati i bili smo zmajevi. Igrali se piljaka sa najlepšim zvezdama. Crtali smo svetlošću radoznala skitanja. I uvek u srcima ko u toplim gnezdima znali smešan odgovor na sva tužna pitanja. Od juče smo ozbiljni. I odjednom, čudno: kao da smo zgrčeni, Kao da smo stali. Sve oko nas izgleda glupavo i budno. Prvi put smo odrasli, a prvi put - mali. I prvi put sami smo u prepunom svetu. I odjednom,
izgleda ništa nije za nas. Nevešto smo. Zbunjeni u rođenoj ulici, zalutali zauvek u ogromnom danas. Kad smo bili veliki do kuća do drveća, do tornjeva, planina i do ptičjeg leta, u džep nam je stao dan , u zenicu okean i stala nam još u dlan polovina sveta. Od juče smo ozbiljni. I ma šta nas čudilo - u svemu svom krilatom kao da smo pali. Kao da se oko nas sve strašno probudilo: prvi put smo veliki, prvi put smo mali.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina
|
|
|
|
JohnyBravo
|
 |
« Odgovor #77 poslato: 19-07-2008, 21:20:55 » |
|
Zadihana pesma
Devojčica mnogo znam. Ako neka bude htela, ceo svet ću da joj dam, i dalje do kraja sveta na pedeset puškometa: bar još dva-tri sela. Kupiću joj šal od svile da ga vetar zatalasa. Slomiću je kroz aprile rukom oko pasa. Ja sam vašar. Eto šta! Ja sam tristo čuda. Muzika sam. Gužva. Smeh. Vrteška. I luda. Sve ću zbog nje da proćerdam. Što će meni svet na dar. Kupiću joj jeftin đerdan i minđuša par. Biće jutra mokra, rosna, opečena od proleća. Na dlan njiva žut i pljosnat prosuće se sreća. Pa ću tako lud da gorim, da se pesmom niz drum javljam, da se nikad ne umorim od neba i zdravlja.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina
|
|
|
|