Tempera



Ispod moga pramca
jutro zapleteno u dubinama,
kao lice starca
naboralo se more u daljinama.

Kao tempera kisa nebo oboji,
takve je boje srce moje
otkad me ne volis.

Tempera kisa nebo oboji,
takve je boje srce moje
otkad me ne volis.

Kada krenu zime
i nakupe se alge na koritu.
I na moje ime u
zaboravu tvome duboku.

Dvije duse



previse sam gresan
da bi bistrom vodom ruke umio
da sakrio bih lice
pred tvojim okom sto me bodrilo

i mislit cu na tebe
onda kad mi svane sudnji dan
i mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan ...

ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio, povjerio
mjesto da se ljube
ja sam i to iznevjerio

i izdao sam te
i izdala si me
i bolje nismo mi zasluzili
ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio

i koliko sam blesav
toliko sam spreman gubiti
nauci se od mene
to sto nikad ne smijes postati

jer previse sam gresan
i onda kad mi svane sudnji dan
ja mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan...

Kad mi nebo bude dom



Upoznat ces slobodu kao vijest iz novine
i sve sto ljudi cine
u njeno ime, a protiv nje
pobrkani lonci cine svijet, kume moj
drzim glavu iznad mutne vode predugo

I sto se penjem vise, dalje
ove grane sve su tanje podamnom
i cak po cijenu ako padnem
stici cu tamo
kad mi nebo bude dom

Podivljali ljudi krce put barutom
i s tom neslobodom u sebi
sve sto cine je slicno njoj