Ja ću ipak trgovinu posmatrati šire: kao prodaju, kao preprodaju i kao konačnu kupovinu.
Ne razumem osobu koja će zarad nekog materijalnog interesa prodati svoj organ. Ne razumem, ali i ne osuđujem, jer ne znam koja ga muka na to tera.
Preprodaju tuđih organa mogu da razumem (u smislu da mogu da razumem nečiju ideju da se bavi unosnim poslom, a ovo jeste unosan posao), ali nikako i da opravdam. Eto, to osuđujem.
Kupovinu ljudskih organa sa ciljem da tebi donese zdravlje i razumem i opravdavam. Znam osobe koji su godinama u potrazi za kompatabilnim bubregom, ali ne mogu da ga nađu. I verovatno bi bili spremni da daju sve što imaju za bubreg koji će im život načiniti lakšim i kvalitetnijim.
...sme li se dopustiti da neimastina dovede do stanja da samo ko ima novaca ima pravo na zdravlje.......
Ne posmatram to kao pravo da samo onaj ko ima novac ima pravo na zdravlje. Uostalom, da li je iko od nas spreman da se iz čiste humanosti odrekne nekog svog organa da bi NN osobi pomogao? A s obzirom da nauka još nije otkrila način da se neki oboleli organi zamene "veštačkim", a i ljudi nisu spremni (sem za drage im osobe) tek tako da daju svoj npr. bubreg, oni oboleli imaju mogućnost ili da daju sve što imaju da ga kupe "na tržištu" (ma kako to surovo zvučalo) ili da čekaju (a možda nikad ne dočekaju) red za oskudnim zaveštanjima.