|
Mish
|
 |
« poslato: 27-03-2007, 22:09:56 » |
|
Pravopis je skup pravila kojih se pridržavamo u pisanju kako bi nam poruka pisanih reči bila jasna U srpskom jeziku su ravnopravna dva pisma, ćirilica i latinica. Oba pisma sadrže po 30 slova. Ћирилица: аА, бБ, вВ, гГ, дД, ђЂ, еЕ, жЖ, зЗ, иИ, јЈ, кК, лЛ, љЉ, мМ, нН, њЊ, оО, пП, рР, сС, тТ, ћЋ, уУ, фФ, хХ, цЦ, чЧ, џЏ, шШ (азбука) Latinica: aA, bB,cC, čČ, ćĆ, dD, dž Dž, đĐ, eE, fF, gG, hH, iI, jJ, kK, lL, ljLj, mM, nN, njNj, oO, pP, rR, sS, tT, uU, vV, zZ, žŽ (abeceda) Deo pisma čine i brojevi (arapski i rimski), kao i pravopisni znaci ili interpunkcija.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #1 poslato: 27-03-2007, 22:42:18 » |
|
Veliko i malo slovoVelikim slovima se piše: - početak rečenica - Tamo sam se lepo proveo.
- lična imena i prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni deo tog imena - Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Hajduk Veljko,...
- neka lična imena u sebi sadrže pomoćnu reč, ako se takva reč stavi na početak imena, tada se piše velikim slovom, a u drugim položajima malim - De Gol ali i Šarl de Gol, Leonardo da Vinči
- imena božanstava - Perun, Vesna, Zevs, Bog, Gospod, Svevišnji (iz poštovanja, ali u uzrečicama i izrazima sa malim slovom - Neka nam bog pomogne)
- imena naroda, imena ljudi izvedeni od geografkih imena - Srbi, Romi, Banaćani, Novosađani, Ruskinja, Vranjanka,...
- imena zemalja, federalnih jedinica i autonomija - Autonomna Pokrajina Vojvodina, Republika Srbija, Evropa
- imena gradova i sela (svaka reč velikim slovom) - Novi Sad, Bačko Petrovo Selo
- ostali geografski nazivi (more, reke, planine - samo prvo slovo veliko) - Fruška gora, Atlanski okean, Jadransko more, Balkansko poluostvro
- imena nebeskih tela (samo prvo slovo veliko) - Venera, Severnjača, Mlečni put, Velika kola (Zemlja, Sunce i Mesec kada ne znače nebeska tela pišu se malim slovom - naš mesec, sa zemlje, mlado, krupno sunce,....)
- imena i nazivi administrativnih područja (prvo slovo veliko) - Južnobački okrug, Novosadska armijska oblast,...
- imena praznik (prvo slovo veliko) - Uskrs, Božić, Prvi maj, Dan žena, Sveta Petka,...)
- istorijski događaji (prvo slovo veliko) - Prvi svetski rat, Kosovska bitka, Oktobarska revolucija,...
- imena sklopljenih sporazuma i mira (prvo slovo veliko) - Karlovački mir, Novosadski dogovor, ...
- imena ulica i trgova (prvo slovo uvek veliko) - Šekspirova ulica, Trg mladenaca, Kej žrtava racije, Bulevar oslobođenja, Ulica kneza Danila, Trg Kralja Petra Prvog...
- imena životinja i zajedničke imenice upotrebljene kao ime i prezime - Bambi, Miki Maus, Belka, Jablan, sneško Belić, Deda Mraz
- obraćanje iz poštovanja (samo kada se obraćamo pojedincu) - Vi, Vaš, Ti, Tvoj
- nazivi ustanova, institucija, fabrika - Crvena zvezda, Partizan, Osnovna škola "Ivo Lola Ribar", Matica srpska, Galerija Matice srpske, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Sterijino pozorje, Rudarko-topioničarski basen Bor,...
- skraćenice (sve se piše velikim slovom bez tačaka) - VJ, OŠ, RS, APV, ...
- prisvojni pridevi na ov, ev i in - Jovanov, Milošev, Perin,...
. Dvojaka upotreba je dozvoljena ako je reč ulica neobavezna: Ulica Alekse Šantića (Alekse Šantića ulica), ili ul. Alekse Šantića, ul. Devet Jugovića,.... Malim slovima pišu se: - nazivi kulturnih, duhovnih i društveno-političkih pokreta - realizam, romantizam, stari vek, srenji vek, humanizam,...
- učesnici pokreta i ratova - solunac, španci,...
- marke proizvoda - boing, mig, faks, div, najke, vića, škoda, rizling, loza, viljamovka (ako se naziv proizvoda uzima kao naslov patenta, dopušta se pisanje velikim slovom - "Boing 757",...)
- nazivi školskih predmeta - matematika, srpski jezik, fizičko vaspitanje (ipak, kada je u pitanju službena prepiska može i velikim slovom
- imena životinja i zajedničke imenice ako se upotrebljavaju uopšteno - onaj šarov, ovaj belac
- nazivi biljaka - dragoljub, ladolež, muškatla, jorgovan
- zvanja, titule - despot, vožd, car, predsednik, patrijarh, profesor, doktor (sveti apostol Pavle, sveti Sava (ako se misli na ličnost, ali Sveti Sava ako je praznik),...
- prisvojni pridevi na ski, ški, čki - novosadski, vršački,...
.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #2 poslato: 27-03-2007, 23:15:26 » |
|
Spojeno i odvojeno pisanje reči - složenicePravilo je da se složenice pišu spojeno: - redni brojevi - šezdesetogodišnji, dvestoti, ...
- imenice - Rodoljub, Beograd, Gazimestan, kinoteka, aerodrom, elektroprivreda, dvadesetpetogodišnjak, nalivpero, automehaničar,...
- pridevi - svetlozeleni, tamnopali, mrkožut (ako se misli na nijanse, ali i sa crticom ako se misli na kombinaciju boja plavo-bela, crveno-beli,...)
- prilozi - kadkad, kojekuda, takoreći,...
- reč put s jednočlanim brojem - jedanput, dvaput, triput (ali odvojeno četiri puta, pet puta, sto puta,...)
- imenica podne sa predlozima do, posle, pre piše se dvojako: kao imenica piše se zajedno (Toga popodneva smo sve uradili.), a kao prilog se piše odvojeno (Idu samo pre podne u školu.).
|
|
|
|
« Poslednja izmena: 27-03-2007, 23:19:15 Mish »
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #3 poslato: 28-03-2007, 20:24:53 » |
|
Spojeno i odvojeno pisanje reči - polusloženicePišu se sa crticom: - ugljen-dioksid, kalijum-sulfat, fer-plej, top-lista, fiks-ideja, šah-granitura, auto-trke, auto-reli, remek-delo, spomen-ploča...
- ako je prvi deo polusloženice jedno slovo: a-osnove, x-zraci, A-bomba,...
- termin s radiom kao komunikacijskim sredstvom: radio-talasi, radio-amateri, radio-telegrafista (ali bez crtice u značenju ustanove: Radio Novi Sad, Radio Sombor,...
- kombinacija brojeva ili broja i imenice: tri-četiri dana, sedam-osam učenika, godinu-dve, sat-dva (ako je broj višečlan, piše se crta: dvadeset jedan - dvadeset dva; takođe crtu, a ne crticu treba pisati u polusloženicama tipa: raketa zemlja - zemlja, zemlja - vazduh)
- priloške parne polusloženice: manje-više, danas-sutra, zbrda-zdola, kad-tad, dan-danas,...
- uzvici: tuc-muc, bla-bla, av-av, hi-hi-hi,...
- kombinacijama sa brojem: 50-godišnjica, 40-časovni rad,...
- u dvojnim prezimenima ako se ne menja prvi deo: Savić-Petrović (ako se prvi deo menja, crtica se ne piše: Vuk Stefanović Karadžić)...
Polusloženice se pišu odvojeno: - izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: do tamo, do kraja, do viđenja, na primer, bez sumnje,...
- reč put iza rednih brojeva i zamenica: drugi put, sedmi put, svaki put, neki put,...
- kod glagola na -ći (ići): ići ću, ići ćemo, reći ćete,...
Pišu se spojeno: - izrazi sastavljeni od predloga i neke druge reči: odonda, usput, nažalost, naizgled, odpočetka, bestraga, doduše,...
- u prostom futuru kod glagola sa infinitivom na -ti (pričati): pričaću, pričaćeš, igraćemo, pevaćete,...
Pišu se dvojako predlozi od i do u spojevima sa prilozima kad, sad, tad: dokada i do kada, dosad i do sada, otkad i od kada, odsad i od sada, otad i od tada, odonda i od onda,... Pišu se i spojeno i odvojeno u zavisnosti od značenja: - uoči (praznika) i u oči (me gledaj)
- napolje (izađi) i na polje (pala rosa)
- zasada (je sve u redu) - u značenju privremenosti i za sad (ovo je za sad) - namena
- naveliko (se priča) i na veliko (se trguje)
- nakraj (sela žive) i na kraj (s kraja na kraj)
- doboga (loše) i do boga (se čuje)
- začas (će se vratiti) i za čas (nauči sve za sledeći čas)
- naglas (čitaj) i na glas (izašao na glas)
Rečca ne piše se uvek odvojeno od glagola: ne slušaju, ne umarajući se, ne mogu, ne prepoznajući, ne umeš,... Izuzetak čine: nisam, neću, nemam, nemoj, i trpni glagolski pridev: nepokošena, neugrađeno,.... Takođe se uvek piše spojeno sa imenicama, pridevima i predlozima: nemir, nesreća, neobičan, neveseo, nikako, nezanimljivo,... Rečca li se piše odvojeno: Jesi li naučio? Da li su završili? Jeste li dobro? Bi li putova? Ne bi li ste uradili? Hoćete li zapisati?...
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #4 poslato: 28-03-2007, 20:57:45 » |
|
Glasovi i glasovne promeneGlas J se: - ne umeće u grupe glasova ai, ei, oi, io, ui: kaiš, neimar, doista, stoik, uistinu, fioka, avion, bio, radionica, radi, violina, milion,...
- piše se ispred glasa i ako je deo osnovne reči: snaja/snaji, staja/staji, moj/moji, boja/bojica,...
- iza i, a ispred a i e redovno se piše u svim prostim i izvedenim rečima: avijacija, ideja, istorija, armija, premijer,...
- kod prideva na -ijski: istorijski, serijski, komšijski, azijski,...
- u imerativu glagola: pij, pijmo, pijte, nalij, nalijmo, brijmo,...
Glas H: - priznaju se dupleti reči s v umesto h iza glasa u: muva/muha, dunuti/duhnuti, suv/suh (u komparativu: suvlji/suši), uvo/uho, gluvonem/gluhonem... (ali ostaje smo: kožuh, trbuh, ruho, sluh, njuh)
- priznati su i dupleti: kijati/kihati, snaja/snaha, kuhinja/kujna
Jednačenje suglasnika po zvučnosti: - glas d se ne jednači ispred s i š: predsednik, podšišati, predsetnik, gradski, odseliti, odštampati,...
- nema jednačenja u reči vođstvo
- nema jednačenja u sastavu služenica: podtačka, podtekst, predčas,...
- u raznim tuđicama: nokdaun, trajhbreher, gangster, brejkdens,...
Jednačenje suglasnika po mestu i načinu tvorbe: - n se ne menja u m u složenicama: jedanput, stranputica, vanbračni,...
Pažnja: Pravilno je samo: odeljenje, oboljenje, zapaljenje, deljenje, isceljenje,...
Uprošćavanje suglasničkih grupa: - obavezno je uprošćavanje dva ista suglasnika: oddeliti-odeliti, russki-ruski
- glas je u superlativu se udvaja: najjači, najjednostavniji,...
- glasovi t i d se gube ispred dž, ć, č, c i đ (slivenih, afrikata): zalistak/zalisci (ali i zalistka), proštac/prošci, listak/liska, naprstak/naprsci (ali se dopušta i naprstka)
- uprošćavaju se grupe štn i sti: mastan/masan, pozorišni,...
- u novijoj leksici prihvataju se udvajanja istih suglasnika tako gde bi uprošćavanje dovelo do nejasnoće; dakle, dozvoljeno je: naddržavni, poddijalekt, superrevizija,...
Pažnja: Pravilno je reći samo zavisan ili nezavisan (u smislu samostalnosti): zavisni i nezavisni članovi,...Nepostojano A: - predlozi nad, pod, pred uvek imaju -a ispred oblika mnom: nada mnom, preda se,...
- predlosi s i k uvek dobijaju -a ispred istih ili sličnih suglasnika (s, z, š, ž, k, g, h) - sa svetom, sa kolima, sa mnom,...
- u ostalim položajima bolji je kraći oblik: s jeseni, k nozi, k vragu, s tobom,....
Palatalizacija: - kod imenica na -ka, -ga, -ha, prisvojni pridevi su na -kin, -gin, -hin: bakin, Dragin, snahin, guskin,... (nema promene)
- kod imenica na -ica (ako nije ispred glas č) pridevi su na -ičin: Miličin, Jeličin, caričin, Novičin, ubičin,...
- kod imenica na -čica bolje je ostaviti c: devojčicin, Jucin, spremačicin,...
- pravilno je: ručica, nožica, guščica, ali u tepanju se može reći samo nogica, guskica, rukica,...
Sibilarizacija: - zamena suglasnika k,g,h obavezna je u množini imenica muškog roda pred nastavkom -i: vojnik/vojnici, podvig/podvizi, Vlah/Vlasi
- u promeni imenica na -a zamenu je zadržalo samo malo imenica koja znače ljudska bića: majka/majci, snaha/snasi, sluga/sluzi
- bez promene ostaju osnove na -čk, -ćk, -ck, -zg, -sk, -tk: znački, voćki, kocki, mazgi, maski, patki, alatki, čestitki
- sva lična imena, hipokoristici i prezimena: Branki, Vuki, Zagi, baki, seki, zeki,...
- imena stanovnica naselja: Banaćanki, Novosađanki, Palančanki,...
- ostale imenica na -ka koje znače ženska bića: profesorki, ministarki, crnki, seljanki,...
- dozvoljeno dvojstvo: bitki/bici, zagonetki/zagoneci, pripovetki/pripoveci, ćurki/ćurci,...
- domaća geografska imena: Boka/Boki, Vojka/Vojki, Rumenka/Rumenki
- geografska imena u kojima se oseća veza sa opštom imenicom menjaju se: Palanci, Rijeci, Banjaluci, Lici (a može i Liki)
- većina stranih geografskih imena: Volgi, Kazablanki (ali je pravilno Africi, Americi, Korzici)
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #5 poslato: 29-03-2007, 17:59:50 » |
|
Interpunkcija (pravopisni znaci)Interpunkcija - znaci koji se upotrebljavaju u pisanju su. tačka, zarez, crta, tačka i zarez, navodnici, dve tačke, zagrada, upitnik, uzvičnik. Pravopisni znaci idu uz pojedine reči: tačka, zarez, crta, tačka i zarez, dve tačke, zagrada, navodnici, upitnik, uzvičnik, upitnik i uzvičnik, crtica, tri tačke, apostrof, genitivni znak, zvezdica, skraćenica. Interpunkcija (pravopisni znaci) - Tačka- piše se na kraju potvrdne i odrične rečenice
- stavlja se iza naslova odeljka ako se tekst nastavlja u istom redu: 1. Uvod
- ne piše se ako se posle naslova prelazi na novi red:
1 Uvod - piše se iza skraćenih reči pisanih malim slovom: tj., br., ...
- ne piše se iza sažetih skraćenica: mr, gđa, dr
- ne piše se u skraćenicama koje se pišu velikim slovom: JAT, SANU, MS,...
- ne pišu se u skraćenicama mernih jedinica koje se pišu malim slovom: m (metar), s (sekund),...
- piše se iza arapskih brojeva kad znače redne brojeve: 257. strana, 1999. godina,...
- ako iza rednog broja dolazi neki drugi znak interpunkcije, tačka se ne piše: potraži u knjizi 356, 357, 358. i 359. stranu,....
- ne piše se iza rimskih brojeva jer su oni redni: X vek,...
- ne piše se iza potpisa
- piše se iza slova i brojeva (arapskih i rimskih) kojima se rapčlanjuje neki tekst ako se nastavlja u istom redu (paragrafska tačka): I. Sintaksa 1. Biljke a. Sabiranje
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #6 poslato: 29-03-2007, 23:08:47 » |
|
Interpunkcija (pravopisni znaci) - Zarez- zarezom se odvajaju naporedni delovi rečenice ako nisu povezani veznikom: Bilo je lepo vreme, bez vetra
- zarez se ne piše ispred sastavnih i rastavnih veznika i i ili (Uzni blok i bojice), ali se može pisati ispred veznika ni, niti, pa i te ako se taj deo naglašava (Ne diraj ni blok, ni bojice.)
- piše se u nabrajanju koje se završava (ili ne završava) veznikom: Dobro uspevaju žito, kukuruz, soja i suncokret.
- piše se ispred veznika u nabrajanju ako se naglašava: Donela je i pogaču, i mesa, i vina, i kolača.
- piše se ipsred suprotnih veznika (a, ali, nego, već, a kamoli, a pogotovo, ali nikako): Tebe sam se zaželele, a ne njega.
- vokativ se odvaja zarezom: Jovane, pročitaj zadatak. Pročitaj, Jovane, zadatak! Pročitaj zadatak, Jovane!
- odvajaju se uzvici upotrebljeni u tekstu ako imaju svoj naglasak: Uh, baš je bilo toplo!
- uzvik se ne odvaja od dativa koji sledi: kuku majci, lele nama, jaoj meni,...
- ne piše se iza uzvika o: O duše, o mila seni!
- upotreba zareza uz različite rečce i izraze zavisi od njihovog položaja u rečenici; obavezno se iza njih piše zarez, ako bi se bez njega promenio smisao rečenice: To je, istina, sasvim na svom mestu. Oni će, sigurno, doći.
- zarez se ne piše ako iza takvih reči dolazi enklitika: Najzad smo završili posao.
- iza reči možda, valjda, verovatno, ipak, upotreba zareza je stilski uslovljena; ako se želi naglašavanje, piše se zarez: To je, možda, dobar potez.
- zarez se ne piše iza rečce pak jer je ona po pravilu nenaglašena: Ona je pak sve odmah shvatila.
- zarezom se odvaja apozicija: Ovo je Bobica, moj pas ljubimac.
- titule i nazivi zvanja kada dođu iza imena odvajaju se zarezom: Zmaj, dečiji pesnik, ostavio najm je neprocenjivo blago.
- ali se ispred imena ne piše zarez: Dečiji pesnik Znaj ostavio nam je neprocenjivo blago.
- zarezom se odvajaju naporedne (nezavisne) rečenice u složenoj rečenici ako nemaju veznik: Otvorila je prozor, zalila cveće i pokupila uvele cvetove.
- akko naporedne (nezavisne) rečenice imaju veznik, ispred njega se ne piše zarez u sastavnom i rastavnom odnosu rečenica(izuzev po slobodnoj proceni ako su rečenice razvijenije): Ili kupi alat ili ostavi zanat.
- piše se u suprotnom, isključnom i zaključnom odnosu nezavisnosložene rečenice: Zvali smo ih, ali nisu došli.
- obavezno se piše zarez ako je zavisna rečenica ispred glavne (inverzija): Kada mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati.
- umetnute zavisne rečenice najčešće su odnosne, tako da će se zarez pisati ako je umetnuta rečenica apozitivnog karaktera: U Novom Sadu, gradu koji je na obali Dunava, izgrađuju se mostovi.
- ako je umetnuta rečenica atrubutivnog karaktera, zarez se ne piše: Zadatke koji su vam nejasni uradićemo ponovo.
- glagolski prilozi koji stoje na početku rečenice obavezno se odvajaju zarezom: Sedeći u parku, posmatrao sam dečiju igru.
- ne piše se zarez ako je glagolski prilog sam i u tesnoj vezi sa glagolom: Zviždeći je dozivao svog psa.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #7 poslato: 29-03-2007, 23:09:05 » |
|
Interpunkcija (pravopisni znaci) - Crta- crtom se izdvaja umetnuti deo teksta: Duboka nesvest se najpouzdanije ocenjuje – učili su nas lekari u bolnici za vreme rata – ako ranjenika glasno pozovemo njegovim imenom ili imenom njegove otadžbine.
- crtom se može izdvojiti poslednji deo rečenice ako se želi nešto istaći: Sve beće u njega: i snaga, i zdravlje, i lepota, i opet – ničega ne beše.
- piše se u sažetom kazivanju: Život prazan, -mladost pusta!
- česta je u vezama ravnopravnih, naporednih pojmova koji nemaju karakter rečenice (u naslovima): Prijateljska utakmica Srbija – Portugalija. (ovde crta ima ulogu veznog znaka)
- piše se u vezama koje znače prostorne odnose: pruga Beograd - Bar
- piše se iza cifara u značenja predloga do: Vuk Stefanović Karadžić (1787 – 1864)
- ukoliko ispred brojki upotrebimo predlog od crta se ne piše: Boravio je u Parizu od 1964. do 1894. godine.
- crtom se mogu zameniti navodnici u tekstu kada se ona piše na početku navoda u posebnom redu, a drugi deo navoda se piše samo ako iza upravnog govora sledi neupravni:
- A hoćeš da se odemo danas? Nikako! – reče Jela . - kada se nađe na kraju reda, crta se ne prenosi u novi red.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #8 poslato: 29-03-2007, 23:09:18 » |
|
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tačka i zarez
Ovim se znakom odvajaju delovi teksta jače nego zarezom, ali slabije nego tačkom: Kažem da me čekaju; odgovaraju mi da se žure. Tačka i zarez odvajaju delove teksta koji znače nabrajanje, a želi se istaći njihova posebnost: Ovo je sećanje na naše mostove; one koji su nas spajali sa svetom.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #9 poslato: 29-03-2007, 23:09:31 » |
|
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Dve tačke- pišu se pre prelaska na upravni govor: I mati mu odgovori: „Idi, igraj se.“
- kad se nagoveštava da će ono što je rečeno biti konkretizovan; tako su napisani svi primeri na ovoj temi
- kao najava nabrajanja; obavezno sledi iza najavnih reči (ovi, sledeći, naredni, evo šta,...): Evo šta nam treba: hleb, mleko, pavlaka i pašteta.
- ne treba ih pisati ako se nabrajanje uklapa u rečenicu kao njen normalan nastavak: Ove godine su dobro rodile šljive, kruške, jabuke i grožđe.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|