|
JohnyBravo
|
 |
« Odgovor #20 poslato: 14-05-2007, 10:28:58 » |
|
Arsen Dedic
PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA
Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!
Razdrazljiva a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.
Gle kako su preobrazene
u zaru kucice abazura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.
S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.
Pricajuci na konac nizeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odvec tuzan,
a rijec naivna, umiljata.
Rijec "ljubav" prošla, ti si prava;
drugo cu ime naci lako,
za te cu sav svijet preimenovat,
samo ako ti zeliš tako.
Mozda ce cujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoci
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oci?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina |
|
|
|
JohnyBravo
|
|
« Odgovor #21 poslato: 14-05-2007, 10:40:27 » |
|
Ovu pesmu ne mogu a da ne postavim i ovde..... NEDOSTAJE MI NAŠA LJUBAV
- Djordje Balašević -
Na jastuku
bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik,
kom svaki put
od riznice neba jedva zapadne Mesečev zlatnik.
Pod oklopom
drhti košuta plaha, večno gonjena
tamnim obrisima straha, koja strepi
i od mirnih obronaka sna.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje se život kruni uzalud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije valjalo.
Kad potražim
put u središte sebe staze bivaju tešnje i tešnje
i skrijem se
u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje,
al uspevam
da još jednom odolim da prošapućem
da te noćas ruski volim,
šta su reči - kremen što se izliže kad tad.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
a bez nje ovaj kurjak menja ćud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomračilo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije značilo.
Ponekad još
u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin.
Ponekad još
suza razmaže tintu i ko domina
padne zid u lavirintu tako prosto
ponekad još stignemo do nas.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje uz moje vene puže stud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam što bi nas poštedelo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije vredelo. |
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina |
|
|
|
JohnyBravo
|
|
« Odgovor #22 poslato: 23-05-2007, 08:50:53 » |
|
Ljubavna pesma
Kako da dusu sputam,da se tvoje
Ne takne?Kako mimo tebe njom
Da grlim druge stvari i daljine?
Al' rado bih da sklonim je na koje
Zaboravljeno mesto usred tmine,
U neki strani tudji kut,u kom
Nece je tvoje nijati dubine.
Al' ipak sve sto dodirne nas dvoje
Ko potez gudala nas spaja,koje
Iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ono svirac drzi nas?
O, pesmo slatka?
R.M.Rilke |
|
|
|
|
Sačuvana
|
Novi Sad moj grad Vojvodina moja ledina |
|
|
|
Zelenooka
|
|
« Odgovor #23 poslato: 23-05-2007, 17:27:17 » |
|
Enes KisevicOve su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|
Zelenooka
|
|
« Odgovor #24 poslato: 23-05-2007, 17:30:22 » |
|
Antun Gustav Matos - Tajanstvena Ruza U mome tajnom vrtu cuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj snovi mog zivota, modri krajevi!
Jer dusa moja basta je daleka,
Visok zid je cuva, sfinga i zmajevi,
Tud seta draga zena, duse jeka,
A njenim bicem struje sveti gajevi.
Zoves li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reci;
Znam te kao sebe i nemam za te rijeci.
Kao sanak diras moje zjene,
Ne znam sto si, djevojka il vila -
O tajno moga vrta! O ruzo moje sjene!
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
panonskavila
čedo
 Odsutan
Pol: 
Poruke: 27
|
|
« Odgovor #25 poslato: 05-06-2007, 14:35:41 » |
|
PESMA ZA NAS DVOJE
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se3 nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati.
Vrbama vetar cupa kosu.
Kud cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?
Il je vec bilo?
Trebalo korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al ja,
u krcmu svratio, gorak.
A ona,
ne znajuci-prosla.
Ne znam.
Ceo smo svet obisli
u zudnji ludoj,
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da, mora biti da je tako.
Mika Antic
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Beatrice
čedo
Odsutan
Pol:
Poruke: 3
|
|
« Odgovor #26 poslato: 07-06-2007, 19:44:07 » |
|
A.G.Matos "Djevojcici mjesto igracke"
LJerko,srce moje,ti si lutka mala,
Pa ne slutis smisla zalosnih soneta
Kesteni pred kucom duhu tvom su meta
Jos je deset karnevala do tvog bala.
Ti se cudis duso.Smijat si se stala
Ovoj ludoj prici.Tvoja dusa sveta
Jos ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledas me ko grle.Mislis-to je sala.
Al ce doci vece kad ces,ko Elvira,
Don Huana sita i laznih kavalira,
Sjetiti se sjetno njezne ove strofe.
Moje ce ti ime sapnut moja muza,
A u modrom oku jecati ce suza
ko za mrtvim klovnom iza katastrofe.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
panonskavila
čedo
Odsutan
Pol:
Poruke: 27
|
|
« Odgovor #27 poslato: 07-06-2007, 22:10:07 » |
|
SUVISE KASNO
S ceznjom ti pridjoh
da ponizam te molim,
al zanosu mom smejala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra bese.
Sad umorna i zasicena,
dok tuzne gledaju me
tvoje oci pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
goreo sam, ti bi htela.
Avaj, od nje davno pepeo
posta, zaiskriti nece,
ona jednom tvoja bese,
sad pusti je da pociva sama.
H. Hese
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
B i lj a n a
čedo
Odsutan
Pol:
Poruke: 34
|
|
« Odgovor #28 poslato: 04-08-2007, 21:45:23 » |
|
Ljudi u nasim godinama
Ljudi u nasim godinama
ulaze u ljubav oprezno,
kao neplivaci u plitku vodu,
kao politicari u kombinacije,
iz cistog straha od ponovnog voljenja,
iz nesigurnosti,
a oni su zanate ljubavi
vec dobrano izucili
i mogli bi biti od slatke
pouke neiskusnima, no ostace zavatreni
a sigurni i uspravni na ulici,
medj ljudima,
samo ce u hladnim nocima,
sami i prepoznati odjednom,
izaci na zacudjeni sneg
i glasno zaplakati.
Pero Zubac
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
nikita
deran/devojčurak
Odsutan
Pol:
Poruke: 197
NOVI SAD
|
|
« Odgovor #29 poslato: 23-08-2007, 02:16:12 » |
|
snovi su moj putokaz... Sta mislis, da li je i nama bilo zapisano medju zvijezdama da se nadjemo? Da li nam je sudbina ukrstala put onog dana kada sam Ti ostavila poruku, zaintrigirana komentarima, nacinom izrazavanja, razmisljanja...? Da li sam znala negdje duboko, duboko u sebi, da si Ti ono vrijedno u zivotu? Voljela bih da mislim tako. Smijesak mi se pojavi na licu svaki put kada se vratim u to doba. Bojala sam se. U stvari, nije to bila obicna vrsta straha. Vise pitanje u podsvijesti... Kao da sam znala. I sacuvah Tvoju sliku. Svaki put kada bih prelazila kroz riznicu likova, nepoznatih i poznatih, zaboravljenih i onih urezanih u sjecanje, cisteci, ostavljajuci prostor...Tvoja je stajala po strani. I ovo mi je uvijek ostalo najcudnije od svega. Da li se nasa dusa poigra sa nama prije nego sto nam saopsti ono sto bi trebali ciniti? Da li osjetimo? Heh... Cudna je ta ljubav... Puna trikova...raznoraznih igara...slagalica... Zagolica nam mastu. Stipne za srce. Ponekad i izmami suze na oci. Ali uvijek...uvijek, ako je prava, dodje sa vjetrom, iznenada, osvoji nas u trenutku, zarobi i tijelo i dusu...i vodi nas kroz zivot. Bezuslovno i strasno. Sa isprepletenim prstima. Glavom na ramenu. Zajedno.  |
|
|
|
|
Sačuvana
|
Iglice japanskog bora cak i kad im se mre, padaju, al padaju po dve..
|
|
|
|
