|
Mish
|
 |
« Odgovor #30 poslato: 15-03-2007, 20:14:12 » |
|
Kada padne noc
Ja zivim na slepom koloseku prosli su svi moji vozovi cito sam danasnje novine ni su izvuceni mojih lozovi
Sunce izlazi i zalazi sve je kao i obicno kada o tebi ne razmisljam stvarno se osecam odlicno
Al’ kada padne noc ja zovem upomoc jer tebe nema tu svaki novi dan ko smrt je dosadan jer tebe nema tu
Nisam dripac ni probisvet i ni zbog ceg nije me stid imam svoj mali svet i oko njega kineski zid
Sunce izlazi i zalazi sve je kao i obicno kada o tebi ne razmisljam stvarno se osecam odlicno
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #31 poslato: 15-03-2007, 20:14:29 » |
|
Crvena su dugmad pritisnuta
O ljubavi, moja slatka zvjeri cuj, zubima skripe ljudozderi dok mjenjaju zmije garderobu mrtvaci se prevrcu u grobu
Vukovi zavijaju i reze lijepa moja, cuti, ne galami svi pametni odavno vec bjeze samo mi smo tu ostali sami
Crvena su dugmad pritisnuta mracne sile sudbinu nam kroje najebasmo, sreco, ovog puta nema vise ni moje ni tvoje
Bjezi i ti dok jos nije kasno zgazice te kamion na drumu postalo je suvise opasno zbegovi su pobjegli u sumu
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #32 poslato: 15-03-2007, 20:14:42 » |
|
Lud sto posto
Napolju grad od pola kila ja cekam svoga ljubljenog debila dezurni pandur i ja smo jedini na alaudzi i vukojebini
I sam se pitam, gde mi je pamet pa da izadjem na ovaj kijamet pici kisa, ja po kisi picim samom sebi ni na sta ne licim
Svasta mi obecava, a napolju mecava stanje se pogorsava jer pocinje kosava
Bio bi lud sto posto kada bi kraj tebe ost’o ti nikad nisi kacila koliko si mi znacila
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #33 poslato: 15-03-2007, 20:14:57 » |
|
Propala noc
U tvom su oku promene nagle koje ni Bogovi ne mogu da objasne, nekad je sunce nekad su magle, tvoje su oci opasne.
Te tvoje silne pobede ponekad mogu da povrede, al umem da podnesem poraze ne pustam suze niz obraze.
Jos jedna propala noc i novo svitanje, novi radja se dan a isto pitanje: Sto zbog povredjene zenske tastine pravis gluposti i budalastine?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #34 poslato: 15-03-2007, 20:15:13 » |
|
Da, to sam ja
Kad sam isao u Pancevo zivot me prvi put naceo u Vojvode Stepe 1A otvorila mi matora sa licem aligatora i rekla mi, hej, pa to sam ja
A gomila decurlije gledala me iz avlije i pitala se sta mi je i sta ja trazim tu
To sam ja, to sam ja da, malo sam se promenila da, to sam ja, da, to sam ja da, malo sam se promenila
Jos je nisam ni poznao a pijani muz je pozvao kurvo, koji ti je taj djavo me crni odneo sve sam to tesko podneo sto kazu ljudi, kakav ruzan kraj
I hteo sam da pobegnem za prvom flasom da posegnem iz flase dobro da potegnem i da zaboravim
Nekad je bila lepotica jedna bivsa devojcica a ljudi su je upropastili
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #35 poslato: 15-03-2007, 20:15:40 » |
|
Oko mene
Oko mene kurve i djankoze prave frku i ljute nervoze oko mene sve sami smradovi oko mene sela i gradovi
Oko mene pederi, ubice i topovi, teske haubice gospode, gde li pronalaze onoliku djubrad i mamlaze
Oko mene mracne pijandure ne mogu da prebrojim pandure neki novi bezobrazni klinci mislis dzukci, ono sarplaninci
Jer, oko mene sve su ponavljaci djaci ili bolesnici ili manijaci oko mene neki mnogo jaki momci to su KP doma zasluzni pitomci
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #36 poslato: 15-03-2007, 20:16:04 » |
|
Proslosti (nisi bila bog zna sta)
Slusaj me, sit sam svih uvreda, cuti i samo se smej, pas koji laje ne ujeda cuti i bice o kej.
Ko me je icim zaduzio, a pamcenje imam ko slon, dobice sta je zasluzio i kad tad nastradace on.
Nisi bila Bogzna sta, nisam bio to ni ja, sta je bilo sa zivotom pricacemo jednom, o tom-potom.
Proslosti, molim te, oprosti.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #37 poslato: 15-03-2007, 20:16:26 » |
|
Znam te (drugoga voli)
Znam ti ruke, znam ti i rukave oci, usi i sve tvoje glave pored toga znam ti rukavice vaske, kosu, svako tvoje lice
Znam te pusko dok si pistolj bila zla vestica ili dobra vila znam te leso, znam te i na zaru zve u svemu, znam te k’o zlu paru
Drugoga voli i drugog obmani a mene se, lepo moje, mani
Znam te ruznu, znam te kad si lepa znam te bolje od rodjenog dzepa k’o andjela i k’o babarogu znam ti noge, znam izmedju nogu
Znam te pusko dok si pistolj bila zla vestica ili dobra vila znam te leso, znam te i na zaru zve u svemu, znam te k’o zlu paru
Drugoga voli, drugoga voli drugoga voli, drugoga voli
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #38 poslato: 15-03-2007, 20:16:43 » |
|
Jos jedna cigareta pre spavanja
I zao glas za mnom stize i brdo olajavanja za dobrim konjem i prasina se dize
Jos jedna cigareta pre spavanja
Umires, u nesvest padas suvise kajanja ljubim te, nemoj da se nadas
Jos jedna cigareta pre spavanja
Im’o sam prijatelje jucer a danas izbegavanja neka se deca na meni uce
Jos jedna cigareta pre spavanja
Skoro sam mrtav glava mi puca suvise zajebavanja molim te nemoj d agasis svetlo
Jos jedna cigareta pre spavanja
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #39 poslato: 15-03-2007, 20:17:12 » |
|
Napolju
Umoran, bolestan i mnogo ranjiv, nikakav, ocajan, pomalo sanjiv, napolju pticice pale bi nicice, kad bi me videle.
Polomljen, porazen, pomalo mrtav, trese me groznica, glas mi je drhtav, Tramvaji prolaze, vode nadolaze, dok me neutope.
Oci u oci sa svojom bedom ja pravdam sebe i mrzim sve redom, prica o ljubavi obicno ugnjavi, cutim i grize me cir.
A napolju nista vise osim tople letnje kise, a napolju lisce susti, izgleda da mnogo pljusti.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|