|
Mish
|
 |
« Odgovor #30 poslato: 11-03-2007, 18:03:41 » |
|
Ciganski tabor Nas zivot ciganski sav svet ocara, k'o pesma ta, sto pevam ja. Uz nezan smeh i plac gitara, pun suza pogled tvoj meni sja. Ja se oprastam, cigani, sa vama, u novi zivot odlazim od vas. Takav je udes dosudjen nama, sad zbogom, cigani, zadnji je cas ! U novi zivot odlazim sada, cigansku cergu napustam ja. Zbogom ostajte, kulise sive ! Ah, zbogom, ljubavi ciganska ! Ja se oprastam, cigani, sa vama, u novi zivot odlazim od vas. Takav je udes dosudjen nama, sad zbogom, cigani, zadnji je cas !
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #31 poslato: 11-03-2007, 18:04:21 » |
|
Djuvegije, gde ste, da ste Djuvegije, gde ste, da ste, htela bi da znam. Na sve strane glas raznes'te: 'ocu da s'udam. I mila mi veli nana: Nemoj, 'ceri, gubit' dana, vec gledaj kome da te dam. Djuvegije, manje pijte vinca rumenog. Treba da se ozenite za zivota svog. Kad primite svoje plate, vi do zore bekrijate dok traje dinara jednog. Uz'o bi te, veruj meni, necu i 'ocu. Ko bi smeo da se zeni na tu skupocu ? Skupo ruvo, skupa 'rana, nek' te rani tvoja nana, ja ne smem, ne znam kako cu. Sve je skupo to svi znamo koji zivimo. Samo jedno jos imamo vrlo jeftino. Dobijamo bez novaca devojackih poljubaca, pa zasto da se zenimo ?
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #32 poslato: 11-03-2007, 18:06:07 » |
|
Osam tamburasa s' Petrovaradina
Dones'te mi rujna vina. Hocu price da se setim, bas na ovom divnom mestu, gde ugledah njene oci. Zaustavite Dunav i skazaljke stare. To je pesma moja i pesma moje drage. Nek me svuda prate s pesmom rujna vina osam tamburasa s' Petrovaradina. U belom ces sa mnom poci, vodicu te na vencanje. Bacace nam cvece srece, rastavit' nas niko nece. Zaustavite Dunav i skazaljke stare. To je pesma moja i pesma moje drage. Nek me svuda prate s pesmom rujna vina osam tamburasa s' Petrovaradina. Tamburasi, svirajte mi divne pesme od davnina. Ja cu ljubit' kose njene i polako piti vina. Zaustavite Dunav i skazaljke stare. To je pesma moja i pesma moje drage. Nek me svuda prate s pesmom rujna vina osam tamburasa s' Petrovaradina.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #33 poslato: 11-03-2007, 18:06:30 » |
|
Ti bi hteo pesmom da ti kazem Ti bi hteo pesmom da ti kazem koliko te srce moje voli. Kao bolan zoru, kao cvece rosu, kao oci svoje, toliko voli srce moje. Al' ti neces nikad, nikad znati kol'ko moje jadno srce pati. Neces cuti vapaj, niti jecaj boli. Pesma nek' ti zbori koliko te srce moje voli.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #34 poslato: 11-03-2007, 18:07:07 » |
|
Sedi Mara na kamen studencu Sedi Mara na kamen studencu, svoju tajnu otkrila je zdencu. Suzama ga orosila Mara, sudbinu je svoju oplakala. Maro, Maro, od bisera grano, Maro, Maro, sunce ogrejano. Podji za me i budi mi ljuba, zivecemo kao dva goluba. Ne treba mi ni srebro ni zlato, imala sam sto mi srcu drago. Imala sam svoga verenika, bio mi je i ponos i dika.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #35 poslato: 11-03-2007, 18:09:39 » |
|
A sto ti je, mila kceri, jelek raskopcan A sto ti je, mila kceri, jelek raskopcan ? Sa kim si se vragovala, ubio te dan ? Ne karaj me, mili babo, san je tome kriv; mladost bujna lako vara i osecaj ziv. Zaspala sam tiho, mirno, devojackim snom, a u snu mi dos'o dragi, mio srcu mom. Pruzio mi vrele usne, da ih ljubim ja, a u nedra ruke pruza da se poigra. Pusti mene, mlado momce, da ja mirno spim. Iskopnecu, poludecu, ne igraj se s tim! Zaspala sam tiho, mirno, buran bese san, na grud'ma mi prste jelek slabo izatkan.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #36 poslato: 11-03-2007, 18:10:16 » |
|
Crven fesic Crven fesic, mamo, crven fesic, joj, mamice, crven fesic u dragana moga, joj, mamo, mamice. Da ga hoce, mamo, da ga hoce, joj, mamice, da ga hoce nakriviti, joj, mamo, mamice. Dala bih mu, mamo, dala bih mu, joj, mamice, dala bih mu srce svoje, joj, mamo, mamice. I uz srce, mamo, i uz srce, joj, mamice, i uz srce sve sto zeli, joj, mamo, mamice.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #37 poslato: 11-03-2007, 18:13:05 » |
|
Gde si da si, moj golube Gde si da si, moj golube, sto se ne javis ? Evo mene pokraj tebe. Zar me ne vidis ? A gde ti je stara majka, ne bilo ti je ? Otisla je u djul bastu cvece da bere. Cvece bere, mene kiti, da sam najlepsa.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #38 poslato: 11-03-2007, 18:13:49 » |
|
Mito bekrijo Ponoc vec je prosla, vreme da se spije. Srce jos je budno, davnu zelju krije. Ej, kraj pendzera stojim, cekam da ti vrata otvorim. Zasto, duso, ne dodjes, da me kuci povedes, da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam, Mito, Mito bekrijo. Obec'o si, Mito, da ces jedne noci, kad se varos smiri ti po mene doci. Ej, cvece tvoje belo vec je cekajuci uvelo. Zasto, duso, ne dodjes, da me kuci povedes, da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam, Mito, Mito bekrijo. Sa drugari svoji po me'ane odis. S vino i sa pesma noci ti provodis. Ej, mladost pusta prodje, Mito, ti po mene ne dodje. Zasto, duso, ne dodjes, da me kuci povedes, da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam, Mito, Mito bekrijo.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|
Mish
|
 |
« Odgovor #39 poslato: 11-03-2007, 18:14:37 » |
|
Povela je Jelka Povela je Jelka dva konja na vodu, jednog bratovoga, drugog Vojinovoga. Bratovoga konja mutnom vodom poji, Vojinovoga konja bistrom vodom poji. Pitale je druske: Sta to radis, Jelke ? Sta to radis, Jelke, Jelke krivodelke ? Bratovoga konja mutnom vodom pojis, Vojinovoga konja bistrom vodom pojis. Ja mu nisam kriva, sam je zagazio, sam je zagazio, vodu zamutio.
|
|
|
|
|
Sačuvana
|
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
|
|
|
|