Dnevnik jedne ljubavi

Slucaj nas, kao bezbroj slucajeva oko nas
svakog dana;
ti si uspio me uvjeriti sad,
da jos me volis isto ko i prije ti,
da ljubav nasa ima za te istu draz.
Ja vjerujem ti, pa makar bila laz.

Jer od kad jedno, kraj drugog zivimo,
a htjeli smo to,
ja znam da se mora
prihvatiti cak i laz.
Zato mili moj, vjerujem ti sve, vjerujem ti sve.

Zivot je nas, tako monoton i prazan
svaki dan i svaku noc.
Jos nas veze samo navika za to.
I ti, i ja se vrtimo u krugu tom,
u krugu tom ostacemo zajedno,
jer to je sve sto nam je ostalo.

Ponekad ipak, ti pridjes,
nezno i poljubis me.
Zaustavljam dah da bih cula rjeci te.
Tada mili moj, vjerujem ti sve, vjerujem ti sve.