I što se više psiholozili ili pedagozi bave decom, a roditelji čitaju razne knjige o tome kako vaspitati dete, mlade generacije iz godine u godinu sve ranije počinju da puše, piju i da se drogiraju. Da ne govorimo o devojčicama koji imaju samo 15 godina, a već su imale seksualne odnose. "Baš lepo". Roditelj u ovakvim situacima treba da kaže " Bravo dete, samo ti pij, puši i budi na ulici od jutra do sutra".
E, ovo se valjda zove roditeljska amnezija.
Prosto, dečija psihologija (a i ne samo dečija) nužno navodi da je zabranjeno voće najslađe. I deca čim im je nešto dostupno, ne razmišljajući kakve to posledice po njih nosi, hrle ka zabranjenom voću. Deca, ova današnja, ali i ona deca koja su odrastala u nekim drugim vremenima. Doba kada ih radoznalost na to nagoni je više-manje ista, samo je pitanje šta je kojim generacijama od zabranjenog bilo dostupno. A kad je u pitanju doba kada se ulazi u seksualne odnose, prisetimo se kada su rađale naše bake i prabake. I ne zaluđujmo se, i onda je bilo trudnih mladih.
Te priče mama-ćerka prijateljice su čista glupost, jer baš me zanima kako će mama prijateljica da odreaguje kada joj maloleta ćerka dođe kući i kaže: "mama trudna sam".
Kao prijatelj, sigurno ne kao neprijatelj. Ali slažem se da roditelj ne može detetu biti drug/drugarica. Mora postojati autoritet, poštovanje (ne strahopoštovanje) i ljubav. I roditelj mora biti i jeste svom detetu najbolji prijatelj.
Ali, odosmo u off-topic.