Stvar je u tv inerciji.Ljudi (mnogi) vise po navici "ne daju Kosovo" ali zapravo ne znaju ni sta bi sa njim.

Pri tom , dok svet nalazi neke nove načine za borbu protiv globalizma, mi se uhvatili Kosova (a jako davno znamo da se ništa ne pitamo, ni mi, ni neki drugi igrači, jer prosto je suviše velik jaz u pregovaračkoj snazi) pa nam je to jalova šansa za borbu. I tako, bore se političari protiv globalizma, ili tačnije, prividna borba protiv globalizma im je jedno od moćnih oružja za borbu jednih protiv drugih, odnosno za borbu za vlast, pri tom im puna usta koračanja u korak sa svetom i Evropom. Narodu pune uši tih priča i nepravde nanešena nam od belosvetskih moćnika, pa rešili da ne daju Kosovo (a zaboravili su da se daje samo ono što jeste de facto i de jure svoje).
A cenu svega plaćamo mi koračajući ka tom istom svetu i toj istoj Evropi jedan korak napred i dva nazad.
