BALKAN

Jednog dana nema me da nikada ne dođem
prijatelje koje znam ne poznajem kad prođem
kao da me nikada na svijetu nije bilo
kao da me njezino tijelo nije htilo

Moja pjesma miruje a furala bi furke
lepe dekle moderne ne padaju na zurke
brijem bradu brkove da ličim na pankrte
još da imam Fendera vidio bi svirke

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj

Mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti
uvijek netko oko nas dođe pa nam prijeti
ni bendovi nisu više kao što su bili
moj se amaterski priprema da sviri

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj

Voljela me nije ni jedna

kako sam rođen gdje to
zašto smo došli da ovdje živimo
mogu naučiti bilo što
ne znajući ništa hoču li biti ponovo

to što sam bio to sad crna zemlja pokriva
to što bih bio nebo zna, voljela me nije nijedna

ruina ništavilo to sam ja
što je to čovjek sretna mogućnost izbora
ali tko je ona ili tko sam ja
uglavnom to mi sada život račun ostavlja

kako sam rođen gdje to hoču li biti ponovo
to što sam bio nebo zna voljela me nije nijedna

zaljubio se obljubio je (to je to)
imao sreće dobio što tražio
jer (voljela me) ali tko je ona ili tko sam ja
ili kako sve to skupa mili brate izgleda

to što sam bio to sada crna zemlja pokriva
to što bih bio nebo zna pa pa nek odgonetava

to što sam bio to sad crna zemlja pokriva
to što bih bio nebo zna, voljela me nije nijedna

Filigranski pločnici

ja sam kralj
sudbina je metresa
sa zastakljenim očima
upravo prelazi ulicu
ponekad je osjetim
na vrhovima prstiju
grobnica za borisa
čovječe
ako želiš da saznaš
pristani na sve
ako želiš da mijenjaš ljude
ne odmeći se

ja sam kralj
ti si žena pjesnika
zašto plačeš gospođo
peludna groznica
čovječe
ako želiš da saznaš
pristani na sve
ako želiš da mijenjaš ljude
ne odmeći se

filigranski pločnici
puni baruta
filigranski pločnici
usta puna baruta

Usne vrele višnje


Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele močne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud

Riječ dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki čin
no ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom

Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom

Djevojka s obale mora

gospodari lordovi pirati pa robovi
ispotiha dobuju poznajem po govoru

želim da znaš koliko te volim ja

djevojka sa obale mora
s vremenom gubim joj trag
zagledan u poljupce njene
osta' sam jadan i sam

na vrču odsjaj limun žut
tu je nekad bio put
bezuspješni prolaze
dušu im ne nalaze

želiš da znaš koliko te volim ja

djevojka s obale mora
s vremenom gubim joj trag
zagledan u poljupce njene
osta' sam jadan i sam